Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige proroka Jeremije
2, 1-13. 20-25
Nevjernost Božjeg naroda
I dođe mi riječ Gospodnja: »Idi i viči u uši Jeruzalemu: ‘Ovako govori Gospodin: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. Izrael bijaše Gospodinu svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe – riječ je Gospodnja. Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.’
Ovako govori Gospodin: Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni, te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postaše. Ne pitahu: ‘Gdje je Gospodin koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit se tko nastanjuje?’ U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste, i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. Svećenici ne govorahu: ‘Gdje je Gospodin?’ Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo, i iđahu za onima što im pomoć ne mogoše.
Zato ću još parnicu voditi s vama – riječ je Gospodnja – i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice, te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!
Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite, riječ je Gospodnja. Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.
Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: ‘Neću da robujem.’ Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si ko bludnica.
A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom – riječ je Gospodina Boga. Kako samo možeš reći: ‘Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.’ Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila.
Deva brza što krstari stazama svojim, magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: ‘Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.’«
OTPJEV Jr 2, 21; Mt 21, 43; Iz 5, 7
R. Ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! * Zato će se oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.
O. Nadao sam se pravdi, a eto nepravde; nadao sam se pravičnosti, a eto vapaja. * Zato će.
Iz Uputâ svetoga Kolumbana, opata
(Uputa 13, O Kristu izvoru života 1-2: Djela, Dublin, 1957, 116-118)
Tko je žedan, neka dođe k meni i neka pije
Draga braćo, poslušajte moje riječi jer ćete čuti što vam je potrebno. Utažite, ali ne uništite žeđu svoje duše za božanskim izvorom o kojemu sada želim govoriti. Pijte, ali nemojte utažiti žeđ! Tȁ zove nas k sebi živi izvor i govori: Tko žeđa, neka dođe k meni i neka pije.
Shvatite što pijete! Neka vam kaže Jeremija i neka vam kaže sam izvor: Mene su napustili, izvor žive vode, govori Gospodin. Dakle, sam Gospodin, Bog naš Isus Krist jest izvor života i poziva nas k izvoru, k sebi, da ga pijemo. Pije onaj tko ljubi, pije onaj tko se hrani božanskom riječi; tko dosta ljubi, dosta želi; pije onaj tko gori od ljubavi za mudrošću.
Pogledajte samo odakle ovo vrelo izvire: odakle i kruh silazi, jer je isti kruh i izvor, jedini Sin, naš Bog Krist Gospodin za kojim uvijek trebamo čeznuti.
Iako ga jedemo ljubeći, gutamo želeći, još uvijek ga želimo puni težnje za njim. Slično ga kao izvor uvijek pijmo preobilnom ljubavlju, trajno ga pijmo punom željom i uživajmo u njegovoj slasti i dragosti.
Sladak je i ugodan Gospodin. Iako ga jedemo i pijemo, ipak ga uvijek žeđamo i čeznemo za njim, jer naša se hrana i piće ne može nikada potpuno pojesti ni popiti. Iako ga jedemo, ne troši se, iako ga pijemo, ne prazni se, jer naš je kruh vječan i izvor naš trajan i sladak. Stoga veli Prorok: Koji žeđate, idite k izvoru. Ovo je izvor za one koji žeđaju a ne za one koji su se zasitili. Stoga žedne koje je drugdje usrećio zove k sebi, one kojima pića nikada nije dosta, nego što više budu grabili, tim će više i žeđati.
Zato s pravom možemo težiti za izvorom mudrosti i Riječi Božje, tražiti ga i uvijek ga ljubiti. U njemu je prema Apostolovoj riječi, sakriveno sve blago mudrosti i znanja. A svi žedni pozvani su da crpe.
Ako si žedan, pij iz vrela života. Ako si gladan, jedi kruh života. Blago onima koji čeznu za ovim kruhom i žeđaju za ovim izvorom! Uvijek dok jedu i piju još više žele jesti i piti. Previše je slatko pa se uvijek jede i pije i uvijek čezne i žeđa i uvijek kuša i trajno želi. Zato kralj prorok kaže: Kušajte i vidite kako je sladak, kako je dobar Gospodin.
OTPJEV Iv 7, 37-38
R. Isus stade i povika: * Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije!
O. Tko vjeruje u mene, rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe. * Ako je tko.
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.