Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige proroka Jeremije
2, 1-13. 20-25
Nevjernost Božjeg naroda
I dođe mi riječ Gospodnja: »Idi i viči u uši Jeruzalemu: ‘Ovako govori Gospodin: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. Izrael bijaše Gospodinu svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe – riječ je Gospodnja. Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.’
Ovako govori Gospodin: Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni, te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postaše. Ne pitahu: ‘Gdje je Gospodin koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit se tko nastanjuje?’ U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste, i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. Svećenici ne govorahu: ‘Gdje je Gospodin?’ Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo, i iđahu za onima što im pomoć ne mogoše.
Zato ću još parnicu voditi s vama – riječ je Gospodnja – i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice, te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!
Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite, riječ je Gospodnja. Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.
Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: ‘Neću da robujem.’ Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si ko bludnica.
A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom – riječ je Gospodina Boga. Kako samo možeš reći: ‘Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.’ Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila.
Deva brza što krstari stazama svojim, magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: ‘Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.’«
OTPJEV Jr 2, 21; Mt 21, 43; Iz 5, 7
R. Ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! * Zato će se oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.
O. Nadao sam se pravdi, a eto nepravde; nadao sam se pravičnosti, a eto vapaja. * Zato će.
Iz Spisā svetoga Josipa Kalasancijskog, prezbitera
(Memoriale al card. M. A. Tonti, 1621: Ephem. Calas. 36, 9-10: Rim 1967., str. 473-474; L. Picanyol, Pisma sv. Josipa Kalasancijskog, 9. sv., izd. Calas., Rim 1951-1956, izvaci)
Nastojmo pripadati Kristu i samo se njemu svidjeti
Gotovo je svakome poznato od kolikog je dostojanstva i zasluge sveta služba po kojoj poučavamo dječake, posebice siromašne, da tako izobraženi uzmognu postići vječni život. Dok se naime, predajući nauk i brinući se nadasve za pobožnost i kršćansku pouku, skrbimo u isti mah za spas duše i tijela dječaka, mi tako reći obavljamo kod njih istu dužnost koju vrše njihovi anđeli čuvari.
Osim toga, pružamo najodličnije sredstvo koje mladiće ne samo odvraća od zla nego ih, kojeg mu drago oni podrijetla ili položaja bili, lakše i ugodnije vuče i potiče da čine dobro. Nakon takve pripomoći može se ustvrditi kako se mladići toliko mijenjaju nabolje te se oni izobraženi ne mogu ni prepoznati kao oni koje je trebalo izobraziti. Poput mladice kod biljki veoma je lako mlade ljude privesti onamo kamo već tko nastoji usmjeriti njihove duše. Ako pak dopuste da očvrsnu, poznato nam je da njihova sposobnost pregibanja jednom ili naglo počinje slabiti ili posvema nestaje.
Ono čime tako prilagođenim odgojem bivaju obdareni dječaci, posebice siromašni, ne pridonosi samo povećanju njihova ljudskog dostojanstva nego je i od opće koristi u ljudskom i kršćanskom društvu. Roditelji se vesele što im se sinovi na taj način privode na ispravne putove, a državni upravitelji zato što dobivaju čestite podložnike i dobre građane; nadasve se pak veseli Crkva, jer se oni zrelije i uspješnije uklapaju u njezin raznolik način življenja i djelovanja kao ljubitelji Kristovi i službenici evanđelja.
Svi oni koji preuzimaju tu dužnost poučavanja treba da se snabdiju velikom ljubavlju, još većom strpljivošću i posebno dubokom poniznošću, da bi je izvršavali brižljivo i marljivo. Tako će biti dostojni da ih Gospodin, zamoljen poniznom odanošću, učini vrsnim suradnicima istine, ojača u ostvarivanju najplemenitije službe, i na kraju obdari nebeskom nagradom, prema riječi: Koji poučavaju mnoge u pravednosti, kao zvijezde su za beskonačne vječnosti.
A to će se lakše postići ako se, sklopivši savez trajnog podložništva, trude da pripadaju Kristu i da se samo njemu sviđaju. On je rekao: Što učiniste jednom od mojih najmanjih, meni ste učinili.
OTPJEV 1 Sol 2, 8; Gal 4, 19
R. Puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše * jer ste nam omiljeli.
O. Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. * Jer ste.
Bože, ti si svetog prezbitera Josipa obdario divnom ljubavlju i strpljivošću da se neumorno zalaže za pouku i odgoj mladeži. Mi ga častimo kao učitelja mudrosti, daj da ga nasljedujemo kao suradnika tvoje istine. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.