Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Iz Knjige o Jobu
3, 1-26
Jobova jadopojka
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; poče svoju besjedu i reče: O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: »Začeo se dječak!« U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! O, da bi ga tama svega presvojila, nek se ne dodaje danima godine, nek ne ulazi u brojenje mjeseci! A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit su kadri! Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć iz utrobe? Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. Ne bih bio – ko nedonošče zakopano, ko novorođenče što svjetla ne vidje. Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše, koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom, za njome kopaju? Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Zato videć hranu, uzdahnuti moram, ko voda se moji razlijevaju krici. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.
OTPJEV Job 3, 24-26; 6, 13
R. Zato videć hranu, uzdahnuti moram, ko voda se moji razlijevaju krici. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. * Gospodine, gnjev tvoj siđe na mene.
O. Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? * Gospodine.
Iz Spisa o objavi i kušnji svete Marije Magdalene Pacijske, djevice
(Mss. III, 186. 264; IV, 716: Djela S. M. Magdalene Pacijske, Firenca 1965., 4, str. 200. 269; 6, str. 194)
Dođi, Duše Sveti
Doista si, Riječi, divna u Duhu Svetome. Činiš da te on tako ulije u dušu da se ona sjedini s Bogom, da primi u se Boga, uživa u Bogu i ništa drugo ne kuša osim Boga.
Duh Sveti dolazi u dušu obilježen onim skupocjenim pečatom krvi Riječi kao ubijenog Janjeta. Ta ga krv potiče da dođe, iako se Duh sam od sebe giba i želi doći.
Taj Duh, koji se giblje, u sebi je supstancija Oca i Riječi. Proizlazi iz Očeve biti i dobrohotnosti Riječi. Kao izvor dolazi u dušu, i ona se u nj utapa. I kao što se dvije rijeke izlivene jedna u drugu tako miješaju da manja gubi svoje ime uzimljući ime veće, tako isto postupa taj božanski Duh kad dođe u dušu da se s njome spoji. Duša, koja je neznatnija, treba da izgubi svoje ime i prepusti se Duhu. To će učiniti ako se tako preobrati u Duha da postane s njime jedno.
Taj Duh – djelitelj bogatstva što su u Očevu krilu i čuvar namisli što se prelijevaju između Oca i Sina – tako blago ulazi u dušu da je nezamjetljiv, i malo je onih koji ga cijene u njegovoj veličini.
Svojom težinom kao i lakoćom dolazi na svako mjesto koje je prikladno i spremno da ga primi. Svi ga čuju zbog njegova čestog govora i zbog najveće šutnje. Snagom ljubavi – nepokretan, a usto najpokretniji – on ulazi u sve.
Ti, Duše Sveti, ne stojiš u nepromjenjivom Ocu i u Riječi, a ipak si uvijek u Ocu i Riječi, i u sebi samome, i u svim blaženim duhovima i stvorenjima. Nuždan si stvorenju zbog krvi što ju je prolila jedinorođena Riječ, koja je iz snažne ljubavi učinila sebe nužnom svome stvorenju. U stvorenjima se smiruješ. Ona su u sebi takva da po čistoći, zajedništvom tvojih darova, primaju u sebe sličnost koja je tebi vlastita. U onima počivaš koji u sebe primaju učinak krvi Riječi i sebe čine dostojnim boravištem za te.
Dođi, Sveti Duše. Neka dođe jedinstvo Oca, dobrohotnost Riječi. Ti si, Duše istine, nagrada svetima, odmor dušama, u tami svjetlo, bogatstvo siromašnima, blago onima koji ljube, gladnima sitost, putnicima utjeha. Ti si, napokon, onaj koji sadrži sva bogatstva.
Dođi, ti koji si silazeći u Mariju učinio da Riječ postane tijelo, i ostvari u nama po milosti ono što si u njoj izveo po milosti i po naravi.
Dođi! Ti si svakoj čistoj misli hrana, ti izvor svake blagosti, vrhunac sve čistoće.
Dođi i oduzmi u nama sve što priječi da nas ti ne uzmeš u se.
OTPJEV 1 Kor 2, 9-10
R. Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, * to pripravi Bog onima koji ga ljube.
O. A nama to Bog objavi po Duhu. * To pripravi.
Bože, ljubitelju djevičanstva, u svetoj djevici Mariji Magdaleni zapalio si plamen svoje ljubavi i uresio je nebeskim darovima. Daj i nama nasljedovati njezinu čistoću i ljubav! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.