Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Iz Knjige o Jobu
3, 1-26
Jobova jadopojka
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; poče svoju besjedu i reče: O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: »Začeo se dječak!« U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! O, da bi ga tama svega presvojila, nek se ne dodaje danima godine, nek ne ulazi u brojenje mjeseci! A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit su kadri! Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć iz utrobe? Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. Ne bih bio – ko nedonošče zakopano, ko novorođenče što svjetla ne vidje. Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše, koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom, za njome kopaju? Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Zato videć hranu, uzdahnuti moram, ko voda se moji razlijevaju krici. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.
OTPJEV Job 3, 24-26; 6, 13
R. Zato videć hranu, uzdahnuti moram, ko voda se moji razlijevaju krici. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. * Gospodine, gnjev tvoj siđe na mene.
O. Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? * Gospodine.
Iz Pisama svetoga Grgura VII., pape
Slobodna, čista, katolička Crkva
Molimo i žarko ištemo u Gospodinu Isusu, koji nas je otkupio svojom smrti, da pomno istražujući shvatite zašto i na koji način da trpimo patnje i zebnje što nam ih nanose neprijatelji kršćanske vjere.
Majka me je Crkva po božanskoj odluci postavila na apostolsko prijestolje, iako sam veoma nedostojan, i – Bog mi je svjedok – protiv moje volje. Otada sam silno nastojao da sveta Crkva, Božja zaručnica, gospodarica naša i majka, vraćajući se svom vlastitom uređenju, ostane slobodna i čista i katolička. Ali kako se to ne dopada drevnome neprijatelju, protiv nas je naoružao svoje udove da bi sve u protivno okrenuo.
Zato je protiv nas, još točnije: protiv Apostolske Stolice, toliko toga učinio koliko nije uspio od vremena cara Konstantina Velikog. Tome se ne treba ni čuditi, jer što se više bliži vrijeme, to jače poduzima da uguši kršćansku vjeru.
Sada, braćo moja predraga, marljivo počujte što vam kažem. Svi koji se, u svemu kršćanskom svijetu, imenom smatraju kršćani i uistinu poznaju kršćansku vjeru, znadu i vjeruju da je blaženi Petar, apostolski prvak, otac svih kršćana i prvi pastir poslije Krista, te da je sveta rimska Crkva majka i učiteljica svih Crkava.
Ako dakle to vjerujete i smatrate nesumnjivim, molim vas i naređujem vam, kakav god ja vaš brat i nedostojni učitelj bio, pomozite po svemogućem Bogu i pritecite u pomoć spomenutom vašem ocu i majci. To ćete učiniti ako želite preko njih zadobiti oproštenje svih svojih grijeha te blagoslov i milost u ovom i u budućem vijeku.
Neka svemogući Bog, od koga dolazi svako dobro, stalno prosvjetljuje vašu pamet i oplodi je ljubavlju prema sebi i bližnjemu, da biste zaslužili te vam spomenuti otac i majka budu dužnici sigurnom odanošću i da bez straha prispijete u njihovo zajedništvo. Amen.
OTPJEV Sir 45, 3; Ps 78, 70. 71
R. Gospodin ga je proslavio pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za njegov narod * i otkrio mu svoju slavu.
O. Izabra Gospodin slugu svojega da pase Izraela, baštinu njegovu. * I otkrio.
Gospodine, udijeli svojoj Crkvi duh odvažnosti i revnosti za pravdu, čime se odlikovao sveti papa Grgur. Nek uvijek odbacuje nasilje, a slijedi istinu u slobodi i ljubavi! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.