Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36). I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
6, 11-21
Posljednji poticaj
Ti, Božji čovječe, teži za pravednošću, pobožnošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!
Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ, Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari – prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.
Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.
Milost s vama!
OTPJEV Kol 2, 6. 7; Mt 6, 19-20
R. Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom, kako ste poučeni, * obilujte zahvaljivanjem!
O. Ne zgrćite sebi blago na zemlji; zgrćite sebi blago na nebu! * Obilujte.
Iz Homilija na Evanđelja, svetoga Grgura Velikoga, pape
(Hom. 17, 3, 14: PL 76, 1139-1140. 1146)
Služba našeg djelovanja
Poslušajmo što govori Gospodin šaljući propovjednike: Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnikā u žetvu svoju. Ne možemo bez tuge u srcu govoriti da je žetva velika a radnika malo, jer premda ima onih koji slušaju Radosnu vijest, nedostaje onih koji će je naviještati. Evo, svijet je pun svećenika, ali ipak u Božjoj žetvi nađe se veoma rijetki radnik, jer doista primismo svećeničku službu, ali je ne obavljamo.
No, promislite, draga braćo, promislite o riječima: Molite Gospodara žetve da pošalje radnikā u žetvu svoju. Molite za nas da uzmognemo dostojno među vama djelovati da nam se jezik ne bi ukočio dok vas potičemo, da nas ne bi – kad smo već primili zadaću propovijedanja – kod pravednog Suca osudila sama naša šutljivost. Često je zbog zloće sapet jezik onih koji propovijedaju, često se događa da je zbog krivnje podložnika predstojnicima uskraćen i govor i propovijedanje.
Zbog njihove zloće sapet je jezik propovjednika, kako veli Psalmist: Grešniku Bog progovara: Što nabrajaš naredbe moje? I opet zbog pokvarenosti podložnika onemogućeno je propovjednicima da govore kako Gospodin veli Ezekielu: I jezik ću ti zalijepiti za nepce, te ćeš onijemiti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. Kao da otvoreno govori: Tebi oduzimam propovjedničku riječ, jer dok me narod razljućuje svojim činima, nije dostojno da mu upravljam poruku istine. Teško je spoznati zbog kojeg se grijeha oduzima propovjednička riječ. Sigurno je ipak da šutljivost uvijek škodi podložnicima, premda katkada škodi samome pastiru.
Predraga braćo, ima još nešto što me u životu pastira silno žalosti. A da nekome ne bi izgledalo nepravedno što tvrdim, optužujem i sama sebe, premda se, prisiljen potrebom barbarskog vremena, veoma nerado tome posvećujem.
Zapleli smo se u izvanjske poslove, te se jednog latismo iz počasti a drugog po dužnosti. Ostavljamo službu propovijedanja, i – kako vidim – nazivamo se biskupima sebi na štetu te zadržavamo počasno ime, a ne djelujemo kako treba. Boga ostavljaju oni koji su nam povjereni, a mi šutimo. Podali su se lošem životu, a mi ne pružamo ruku prijekornicu.
Ali kad želimo ispraviti život drugome, zašto zanemarujemo svoj život? Osjetljivi smo na svjetske brige te smo stoga to neosjetljiviji iznutra što smo više okrenuti svojom brigom na ono što je izvanjsko.
Stoga dobro sveta Crkva veli o svojim bolesnim članovima: Postavili su me da čuvam vinograd, a svog vinograda nisam čuvao. Postavljeni da čuvamo vinograd, svoj vinograd nikako nismo čuvali, jer dok smo se brinuli za izvanjske čine, zanemarismo svoju prvotnu službu.
OTPJEV Lk 10, 2; Ps 62, 9
R. Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite, dakle, gospodara žetve * da pošalje radnika u žetvu svoju.
O. Narode, u nj se uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte. * Da pošalje.
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.