Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36). I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
6, 11-21
Posljednji poticaj
Ti, Božji čovječe, teži za pravednošću, pobožnošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!
Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ, Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari – prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.
Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.
Milost s vama!
OTPJEV Kol 2, 6. 7; Mt 6, 19-20
R. Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom, kako ste poučeni, * obilujte zahvaljivanjem!
O. Ne zgrćite sebi blago na zemlji; zgrćite sebi blago na nebu! * Obilujte.
Iz Pisama papi Pavlu V. svetog Ivana Leonardija, prezbitera
(Pismo Za sveopću obnovu cijele Crkve: u arhivu Reda regularnih klerika Majke Božje)
Naznačit ću ti, čovječe, što Gospodin traži od tebe
Oni koji namjeravaju započeti s obnovom ćudoređa ljudi, moraju prije svega težiti za slavom Gospodnjom. U tako spasonosnom i napornom pothvatu trebaju istodobno očekivati i tražiti pomoć od Onoga od koga proizlazi svako dobro. Zatim nek sami sebe stave pred oči onih koje treba obnoviti. Neka budu kao ogledala svih kreposti i svjetiljke postavljene na svijećnjak da bi sjajem neporočnosti i ćudoređa svijetlili svima koji su u Božjoj kući. Tako nek blago mame na obnovu radije nego da prisiljavaju. Na taj način, prema Tridentskom saboru, neće biti traženo od tijela što već nije u glavi te neće doći u pogibao stanje i red cijele Gospodnje obitelji. Osim toga, marno će se brinuti, poput najrazboritijih liječnika, da posvema upoznaju sve bolesti koje tište Crkvu i iziskuju lijek. Tako će biti u stanju da svakoj od bolesti doskoče prikladnim lijekovima.
Što se pak lijekova tiče, odnose se na cijelu Crkvu jer njena obnova mora započeti isto tako od najviših kao i od najnižih, tj. od vrhova i malenih. Ali ipak oči valja uprijeti prije svega na sve one koji predstoje ostalima da bi ondje obnova započela otkuda se treba protegnuti na ostale.
Nadasve valja nastojati da kardinali, patrijarsi, nadbiskupi, biskupi i župnici, kojima je neposredno povjerena briga za duše, budu takvi da bi im se sa sigurnošću moglo povjeriti ravnanje Gospodnjega stada. Ali spustimo se i od najviših malenima jer ne valja prezreti one s kojima treba otpočeti obnova crkvenog ćudoređa. Nema toga što bi se smjelo propustiti kako bi nam djeca bila od najnježnije dobi hranjena iskrenošću kršćanske vjere, svetim ćudoređem. U tu svrhu ništa nije korisno kao sveti običaj učenja kršćanskog nauka i izručivanja djece na poduku dobrim muževima koji se boje Boga.
Gospodin se udostojao, blaženi Oče, da mi u ovome času o toj najozbiljnijoj stvari nadahne te misli. To se, na prvi pogled, ukazuje veoma teškim ali ako je uspoređeno s veličinom stvari, učinit će se jako malenim. Velike stvari bez velikih se ne izvode; velike stvari dolikuju velikima.
OTPJEV
R. Ovo je muž koji je vršio sve što mu je Bog rekao, te mu zato kaza: * Uđi u pokoj moj, jer vidim da si preda mnom pravedan od svih naroda.
O. On je prezreo život svijeta i ušao u kraljevstvo nebesko. * Uđi.
Bože, djelitelju svega dobra, dao si da sveti prezbiter Ivan narodu naviješta evanđelje. Daj, molimo te, da se njegovim zagovorom trajno i svuda širi prava vjera. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.