Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Vratite se Gospodinu, Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.
Iz Knjige Levitskog zakonika
16, 2-28
Dan pomirenja
U one dane naloži Gospodin Mojsiju: »Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovčegu, da ne pogine. Jer ja ću se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku.
Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi.
Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, neka uzme oba jarca i postavi ih pred Gospodina na ulaz u Šator sastanka. Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Gospodinu, a drugoga Azazelu. Jarca na kojega je kocka pala da bude Gospodinu, neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu, neka se smjesti živ pred Gospodina, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.
Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Gospodina i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana, u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. Sad neka stavi tamjan na vatru pred Gospodinom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedočanstvu. Tako neće poginuti. Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju.
Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi učini kako je učinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim.
Tako će obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka učini i za Šator sastanka što se među njima nalazi, sred njihovih nečistoća. Kad on uđe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugoga ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziđe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Gospodinom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako će ga očistiti od nečistoća Izraelaca i posvetiti.
Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.
Otpremivši jarca u pustinju, neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuče lanenu odjeću u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište, i neka je ondje ostavi. Neka potom opere svoje tijelo vodom na posvećenu mjestu, na se obuče svoju odjeću te iziđe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kâd na žrtveniku. Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeću, svoje tijelo u vodi okupa, i poslije toga može opet doći u tabor.
A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja, neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu nečist. Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeću, svoje tijelo okupa u vodi, i poslije toga može opet doći u tabor.
OTPJEV Heb 9, 11. 12. 24
R. Krist se pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara, ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi * uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.
O. Isus ne uđe u rukotvorenu Svetinju, nego u samo nebo. * Uđe.
Iz Homilijâ o Levitskom zakoniku, Origena, prezbitera
(Hom. 9, 5. 10: PG 12, 515. 523)
Krist svećenik naša je žrtva pomirnica
Samo jednom na godinu svećenik, ostavljajući narod, stupa na ono mjesto gdje se nalazi pomirilište i nad njim kerubini. Tu je i zavjetni kovčeg kao i kadni oltar. Tamo nikome nema pristupa osim samome svećeniku.
Promatram li svoga pravog svećenika, Gospodina Isusa Krista, vidim da je, dok je bio u tijelu, cijelu godinu bio s narodom, tj. one godine o kojoj sam veli: Poslao me je navijestiti veselu vijest siromasima i objaviti milosnu godinu Gospodnju i dan oproštenja. Zapazi kako te godine samo jednom, na dan pomirenja, ulazi u svetište nad svetištem, to jest k Ocu. Nakon ostvarenog poslanja ulazi u nebo da bi Oca učinio milostivim ljudskome rodu i zagovarao sve koji vjeruju u nj.
Imajući u vidu to njegovo izmirenje kojim je Oca umilostivio, apostol Ivan kaže: Ovo velim, dječice, da ne griješimo. Ali ako i sagriješimo, imamo branitelja kod Oca, Isusa Krista, pravednoga. On je žrtva pomirnica za naše grijehe.
Ali isto tako i Pavao doziva u pamet to izmirenje kad veli o Kristu: Njega je Bog izložio da svojom krvi bude pomirilište po vjeri. Prema tome dan izmirenja za nas ostaje dokle god ne dođe konac svijeta.
Božanska riječ kaže: I stavit će kâd na vatru pred licem Gospodnjim i dim kâda će zastrijeti Pomirilište koje je na Svjedočanstvu. I neće umrijeti. I nek uzme od krvi junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta.
Što se tiče obreda izmirenja za ljude koji su radili za Boga, znalo se kod starih kako se slavi. Ali ti koji si došao Kristu, pravom svećeniku, koji ti je svojom krvi Boga učinio milostivim i pomirio te s Ocem, nećeš imati posla s tjelesnom krvi. Radije uoči da se radi o krvi Riječi. Slušaj kako ti kaže: Ova krv moja je; ona će se proliti za vas poradi oproštenja grijeha.
Govor o škropljenju prema istoku ne shvati površno. S istoka ti dolazi izmirenje. Otud je čovjek komu je ime Istok, i on je postao posrednik između Boga i ljudi.
To te poziva da stalno gledaš na istok jer ti tamo izlazi sunce pravednosti i rađa se svjetlost te tako ne bi nikada hodao u tami i da te ne bi onaj posljednji dan zatekao u tminama. Tako te neće zateći noć i mrak neznanja već ćeš se stalno kretati u svjetlosti znanja. Uvijek ćeš imati dan vjere i postići ćeš trajno svjetlo ljubavi i mira.
OTPJEV Heb 6, 20; 7, 2. 3
R. Kao preteča za nas je ušao Isus, * postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.
O. On je kralj pravednosti, on kojemu dani nemaju početka ni život kraja. * Postavši.
Bože, ti obnavljaš svijet nedokučivim tajnama. Molimo, daj svojoj Crkvi vremenitu pomoć, da postigne spasenje u vječnosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.