Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
O Pokorniče Isuse!
Ti post taj sveti naredi
Na spasenje svim ljudima.
Obdari nas obraćenjem
I iznutra nas očisti,
Operi nas od grijeha svih.
Po svojoj blagoj milosti.
Budućnost nam blagoslivljaj
Da dobrim djelom urodi.
Za obraćenje pogodno,
I um i srce pripremi
Za skora slavlja vazmena.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 137 (136), 1-6. Prognanikova pjesma
Ovo tjelesno izgnanstvo naroda treba shvatiti kao primjer duhovnog zatočeništva (Sv. Hilarije).
Ant. 1. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo *
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo *
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši *
zaiskaše od nas da pjevamo,
naši mučitelji da se veselimo: *
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo *
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja, *
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi *
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem *
vrh svake radosti svoje!
Slava Ocu.
Ant. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Ps 138 (137). Pjesma zahvalnica
Kraljevi zemaljski donijet će svoju slavu u sveti grad (usp. Otk 21, 24).
Ant. 2. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi, *
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem *
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao *
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, *
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje *
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje: *
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna, *
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *
tvoja me desnica spasava!
Gospodin će dovršiti što započe za me! †
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *
djelo ruku svojih ne zapusti!
Slava Ocu.
Ant. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Hvalospjev (Otk 4, 11; 5, 9. 10. 12). Hvalospjev otkupljenih
Ant. 3. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine, nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
U Korizmi:
Ovo je ljubitelj svoje braće, * koji se mnogo moli za narod. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Koji se mnogo moli za narod. Slava Ocu. Ovo je.U vazmeno vrijeme:
Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo moli za narod. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. Slava Ocu. Ovo je.
Ant. Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da te što gore ne snađe.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da te što gore ne snađe.
Hvalom proslavimo Krista koji je postao velikim sve ćenikom da ljude kod Boga zagovara i ponizno ga zamolimo:
Spasi, Gospodine, narod svoj.
Ti si Crkvu svoju obdario svetim i vrijednim upraviteljima:
– daj da se kršćani trajno raduju njihovu mudrom vodstvu.
Kad su te sveti pastiri poput Mojsija molili, otpustio si grijehe narodu:
– po njihovu zagovoru neprestano posvećuj i čisti svoju Crkvu.
Svete si svoje pomazao posred braće i Duha si im svoga dao:
– ispuni Duhom Svetim sve upravitelje naroda.
Ti si baština svetih pastira:
– ne daj da bez tebe ostane itko od onih koje si krvlju svojom otkupio.
Ti po pastirima Crkve ovcama svojim daruješ život vječni da ih nitko ne istrgne iz ruke tvoje:
– spasi pokojnike za koje si svoj život položio.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Pred tvojim se licem, Gospodine, molimo i dobroti se tvojoj utječemo: daj da u srcu trajno razmišljamo o onome što svojim ustima ispovijedamo. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.