Sv. Josip Kalasancijski – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Početak Knjige proroka Jeremije

1, 1-19

Poziv Jeremije proroka

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. Njemu dođe riječ Gospodnja, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Bože, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.«

A Gospodin mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: »Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.«

I dođe mi riječ Gospodnja: »Što vidiš, Jeremija?« A ja ću: »Vidim granu bademovu.« Tada mi Gospodin reče: »Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!«

I dođe mi riječ Gospodnja: »Što vidiš?« A ja ću: »Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.«

I Gospodin mi reče: »Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva – riječ je Gospodnja. I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.

Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al’ te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

Otpjev Jr 1, 5. 9; Iz 42, 6

R. Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih. * U usta tvoja stavih riječi svoje.

O. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima. * U usta.

Iz Spisā svetoga Josipa Kalasancijskog, prezbitera

(Memoriale al card. M. A. Tonti, 1621: Ephem. Calas. 36, 9-10: Rim 1967., str. 473-474; L. Picanyol, Pisma sv. Josipa Kalasancijskog, 9. sv., izd. Calas., Rim 1951-1956, izvaci)

Nastojmo pripadati Kristu i samo se njemu svidjeti

Gotovo je svakome poznato od kolikog je dostojanstva i zasluge sveta služba po kojoj poučavamo dječake, posebice siromašne, da tako izobraženi uzmognu postići vječni život. Dok se naime, predajući nauk i brinući se nadasve za pobožnost i kršćansku pouku, skrbimo u isti mah za spas duše i tijela dječaka, mi tako reći obavljamo kod njih istu dužnost koju vrše njihovi anđeli čuvari.

Osim toga, pružamo najodličnije sredstvo koje mladiće ne samo odvraća od zla nego ih, kojeg mu drago oni podrijetla ili položaja bili, lakše i ugodnije vuče i potiče da čine dobro. Nakon takve pripomoći može se ustvrditi kako se mladići toliko mijenjaju nabolje te se oni izobraženi ne mogu ni prepoznati kao oni koje je trebalo izobraziti. Poput mladice kod biljki veoma je lako mlade ljude privesti onamo kamo već tko nastoji usmjeriti njihove duše. Ako pak dopuste da očvrsnu, poznato nam je da njihova sposobnost pregibanja jednom ili naglo počinje slabiti ili posvema nestaje.

Ono čime tako prilagođenim odgojem bivaju obdareni dječaci, posebice siromašni, ne pridonosi samo povećanju njihova ljudskog dostojanstva nego je i od opće koristi u ljudskom i kršćanskom društvu. Roditelji se vesele što im se sinovi na taj način privode na ispravne putove, a državni upravitelji zato što dobivaju čestite podložnike i dobre građane; nadasve se pak veseli Crkva, jer se oni zrelije i uspješnije uklapaju u njezin raznolik način življenja i djelovanja kao ljubitelji Kristovi i službenici evanđelja.

Svi oni koji preuzimaju tu dužnost poučavanja treba da se snabdiju velikom ljubavlju, još većom strpljivošću i posebno dubokom poniznošću, da bi je izvršavali brižljivo i marljivo. Tako će biti dostojni da ih Gospodin, zamoljen poniznom odanošću, učini vrsnim suradnicima istine, ojača u ostvarivanju najplemenitije službe, i na kraju obdari nebeskom nagradom, prema riječi: Koji poučavaju mnoge u pravednosti, kao zvijezde su za beskonačne vječnosti.

A to će se lakše postići ako se, sklopivši savez trajnog podložništva, trude da pripadaju Kristu i da se samo njemu sviđaju. On je rekao: Što učiniste jednom od mojih najmanjih, meni ste učinili.

OTPJEV 1 Sol 2, 8; Gal 4, 19

R. Puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše * jer ste nam omiljeli.

O. Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. * Jer ste.

Bože, ti si svetog prezbitera Josipa obdario divnom ljubavlju i strpljivošću da se neumorno zalaže za pouku i odgoj mladeži. Mi ga častimo kao učitelja mudrosti, daj da ga nasljedujemo kao suradnika tvoje istine. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.