Utorak, 21. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Početak Knjige proroka Jeremije

1, 1-19

Poziv Jeremije proroka

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. Njemu dođe riječ Gospodnja, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Bože, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.«

A Gospodin mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: »Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.«

I dođe mi riječ Gospodnja: »Što vidiš, Jeremija?« A ja ću: »Vidim granu bademovu.« Tada mi Gospodin reče: »Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!«

I dođe mi riječ Gospodnja: »Što vidiš?« A ja ću: »Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.«

I Gospodin mi reče: »Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva – riječ je Gospodnja. I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.

Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al’ te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

Otpjev Jr 1, 5. 9; Iz 42, 6

R. Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih. * U usta tvoja stavih riječi svoje.

O. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima. * U usta.

Iz Homilijā svetog Ivana Zlatoustog, biskupa

(O napasniku, 2, 6: PG 49, 263-264)

Pet putova pokore

Želite li da vam propovijedam o putovima pokore? Ima ih mnogo, raznih i različitih, i svi vode u nebo.

Prvi put pokore jest osuda grijehâ: Ti prvi reci svoje grijehe da se opravdaš. Radi toga govoraše Prorok: Rekao sam, izreći ću Gospodinu protiv sebe nepravdu svoju, i ti si oprostio zločin srca moga. Osudi, dakle, i ti ono u čem si sagriješio. To je Gospodinu dovoljno za opravdanje. Tko osuđuje ono u čemu je sagriješio teže će ponovno u to upasti. Nastoj da ti savjest bude tvoj domaći optužitelj, da ne bi dobio optužitelja tamo pred Gospodnjim sudom.

To je jedan od najboljih putova pokore. Evo još jednoga, ništa manjega od toga, a taj se sastoji u tome da se ne spominjemo nepravda što su nam ih neprijatelji počinili, da gospodarimo srdžbom i oprostimo pogreške svoje subraće. Tako će nam biti otpušteno i ono što smo protiv Gospodina počinili. Gle drugog načina da grijesi budu oprošteni! Gospodin veli: Ako oprostite dužnicima svojim, i vama će oprostiti Otac vaš nebeski.

Želiš li naučiti i treći put pokore? To je žarka i sabrana molitva koja izlazi iz dubine srca.

Ako želiš znati četvrti put, reći ću da je to milostinja. Ona ima veliku i obilnu moć.

Ako netko skromno postupa i ponizan je, to isto tako kao i sve prije spomenuto uklanja grešnost. To nam svjedoči i carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim djelima, ali se umjesto toga duboko ponizio i teškoga se tereta grijeha oslobodio.

Evo, pokazali smo pet putova pokore: prvo osuditi grijeh, drugo oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati milostinju i peto živjeti ponizno.

Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To su laki putovi i ne možeš se izgovarati zbog siromaštva. No, ako i živiš u težoj oskudici, moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, ustrajno moliti i grijeha se kloniti; siromaštvo ti svemu tome neće ništa smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba razdati imetak (mislim na milostinju), za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo nam ne postavlja zaprekâ. To je pokazala ona udovica kad je darovala dva novčića.

Dakle, kad smo naučili način kako ćemo liječiti svoje rane, uzmimo ove lijekove da nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo, s pouzdanjem uživamo za svetim stolom, i veselo idimo u susret Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosrđem i dobrohotnošću Gospodina Isusa Krista.

OTPJEV Tob 12, 8-9; Lk 6, 37-38

R. Dobra je molitva s postom, a milostinja je vrednija od zlatnog blaga, * jer milostinja čisti od svakog grijeha.

O. Praštajte i oprostit će vam se, dajite i dat će vam se. * Jer.

Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.