Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
45, 1-13
Po Kiru Bog spašava Izrael
Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.
Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Gospodin koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.
Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi.
Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo.
Ja sam Gospodin i nema drugoga; ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Gospodin, činim sve to.
Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Gospodin, stvaram sve.«
Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: »Što radiš?« ili djelo njegovo: »Kljast si!«
Jao onom koji kaže ocu: »Što si rodio?« Ili ženi: »Što si na svijet dala?«
Ovako govori Gospodin, Svetac Izraelov, njegov tvorac: »Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate, i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On će obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade.« Tako kaže Gospodin nad Vojskama.
OTPJEV Iz 45, 8; usp. 16, 1
R. Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! * Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem.
O. Pošalji, Gospodine, Jaganjca, Gospodara zemlje, od Stijene pustinjske do gore Kćeri sionske! * Neka se.
Iz Poslanicā svetoga Lava Velikog, pape
(Posl. 31, 23; PL 54, 791-793)
Tajna našeg pomirenja
Ništa ne koristi govoriti o našem Gospodinu, sinu Blažene Djevice Marije, da je pravi i savršeni čovjek, ako ne vjerujemo da je on čovjek onog porijekla o kom govori Evanđelje.
Matej kaže: Knjiga rodoslovlja, Isusa Krista sina Davidova, sina Abrahamova. Tako on slijedi red njegova čovječjeg porijekla iznoseći niz koljenâ sve do Josipa, s kojim je bila zaručena Majka Gospodinova.
A sveti Luka obrnutim redom nabraja koljena sve do početnika ljudskog roda, da pokaže kako su prvi i posljednji Adam iste naravi.
Mogao je svemogući Božji Sin, da bi nas poučio i opravdao, pokazati nam se u onakvu obliku kao što se pokazivao patrijarsima i prorocima. I to onda kada im je pomagao u borbi, ili kad im je nešto priopćivao i kada nije odbijao gostoprimstvo, nego je blagovao što bi se postavilo preda nj.
Ali te slike bile su pokazatelji onog čovjeka kojega su tajanstveno pretkazivale od koljena otaca.
I tako tajnu našega pomirenja, koja je bila određena od vjekova, nisu ispunile ove prilike jer još nije bio sišao Duh Sveti na Djevicu, niti ju je zasjenila sila Previšnjega. Kad je Mudrost u neokaljanom krilu sagradila sebi prebivalište, onda je Riječ postala tijelom. Kralj vjekova rodio se u vremenu kad se oblik Boga i oblik sluge složiše u jednoj Osobi. Tako se onaj koji je sve stvorio rodio i sam među stvorenjima.
Još bi čovječanstvo bilo pod đavolskim jarmom da nije Novi Čovjek, učinjen prema slici grešnoga tijela, uzeo našu slabost. Istobitan s Ocem htio je biti istobitan i s Majkom pa je zato sa sobom ujedinio našu narav, osim grijeha. A ni mi ne bismo mogli biti dionici pobjedničke slave da nije postignuta u našoj naravi.
Iz ovoga divnog sudioništva zasjala nam je tajna našega preporođenja da se i mi duhovno preporodimo po istom Duhu po kojem je Krist začet i rođen.
Zato Evanđelist govori o onima što vjeruju: Koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
OTPJEV Usp. Iz 11, 10; Lk 1, 32. 33
R. Evo izdanak Jišajev sići će da spasi narode, puci će ga željno tražiti. * I bit će slavno ime njegovo.
O. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke. * I bit će.
Bože, stvoritelju i otkupitelju naš! Tvoja je Riječ uzela tijelo u krilu Marije vazda djevice i postala čovjekom. Molimo te da nam udijeli dioništvo u svom božanstvu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.