Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
Jedinstvu, Trojstvu Presvetom!
Otajstvo Božje blaženo,
Što Petar nam ga predade
Kô znak i zalog spasenja.
Kô apostoli nekada
Da mladice još nejake
Porastu snagom Kristovom.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove! Amen.
Ps 22 (21). Patnje i nade pravednika
Povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« (Mt 27, 46).
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
I.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? *
Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; *
noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, *
Nado Izraelova!
U tebe se očevi naši uzdaše, *
uzdaše se, i ti ih izbavi;
k tebi su vikali i spasavali se, *
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
A ja, crv sam, a ne čovjek, *
ruglo ljudi i naroda prezir.
Svi koji me vide, podruguju se meni, *
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi, *
neka ga spasi ako mu omilje!«
Iz krila majčina ti si me izveo, *
mir mi dao na grudima majke.
Tebi sam predan iz materine utrobe, *
od krila majčina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, *
a nikog nema da mi pomogne.
II.
Opkoliše me junci mnogobrojni, *
bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me *
ko lav koji plijen kida i riče.
Kao voda razlih se, *
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska, *
topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho, †
i moj se jezik uz nepce slijepi: *
u prah smrtni bacio si mene.
Opkolio me čopor pasa, *
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge, †
sve kosti svoje prebrojiti mogu, *
a oni me gledaju i zure na me.
Razdijeliše među se haljine moje *
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; *
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču, *
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih, *
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj
navješćivati ime tvoje, *
hvalit ću te usred zbora.
III.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! †
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! *
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jer nije prezreo ni odbacio muku jadnika, †
i nije sakrio lice svoje od njega; *
kad ga je zazvao on ga je čuo.«
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, *
pred štovateljima tvojim izvršit zavjete.
Siromasi će jesti i nasititi se, †
hvalit će Gospodina koji ga traže: *
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratit *
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti *
sve obitelji pogana.
Jer Gospodnje je kraljevstvo, *
on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje, *
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti, *
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedat sljedećem koljenu, †
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem: *
»Ovo učini Gospodin!«
Slava Ocu.
II.
Opkoliše me junci mnogobrojni, *
bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me *
ko lav koji plijen kida i riče.
Kao voda razlih se, *
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska, *
topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho, †
i moj se jezik uz nepce slijepi: *
u prah smrtni bacio si mene.
Opkolio me čopor pasa, *
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge, †
sve kosti svoje prebrojiti mogu, *
a oni me gledaju i zure na me.
Razdijeliše među se haljine moje *
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; *
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču, *
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih, *
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj
navješćivati ime tvoje, *
hvalit ću te usred zbora.
Slava Ocu.
III.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! †
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! *
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jer nije prezreo ni odbacio muku jadnika, †
i nije sakrio lice svoje od njega; *
kad ga je zazvao on ga je čuo.«
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, *
pred štovateljima tvojim izvršit zavjete.
Siromasi će jesti i nasititi se, †
hvalit će Gospodina koji ga traže: *
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratit *
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti *
sve obitelji pogana.
Jer Gospodnje je kraljevstvo, *
on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje, *
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti, *
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedat sljedećem koljenu, †
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem: *
»Ovo učini Gospodin!«
Slava Ocu.
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospodin da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
R. Dođi, Gospodine, i ne kasni!
O. Otpusti zloće puka svoga!
Bože, stvoritelju i otkupitelju naš! Tvoja je Riječ uzela tijelo u krilu Marije vazda djevice i postala čovjekom. Molimo te da nam udijeli dioništvo u svom božanstvu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.