Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8). I.
Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Slava Ocu.
Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
II.
Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«
Slava Ocu.
Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
III.
Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu.
Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
3, 1-16
Službenici Crkve
Predragi, vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? – ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu.
Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku – imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. I neka se najprije iskušavaju pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.
Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu.
Đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.
Dȁ, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
OTPJEV Usp. Dj 20, 28; 1 Kor 4, 2
R. Pazite na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, * da pasete Crkvu Božju, koju Bog steče krvlju Sina svoga.
O. A od upravitelja iziskuje se da budu vjerni. * Da pasete.
Početak Poslanice Tralcima svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Uvod; pogl. 1, 1 – 3, 2; 4, 1-2; 6, 1; 7, 1 – 8, 1: Funk 1, 203-209)
Želim vas unaprijed zaštititi kao svoje ljubljene sinove
Ignacije, koji se zove i Teofor, svetoj, od Boga, Oca Isusa Krista, ljubljenoj Crkvi koja se nalazi u Tralima u Aziji, izabranoj i Boga dostojnoj, koja uživa mir po tijelu i krvi i trpljenju Isusa Krista, naše nade po uskrsnuću u njemu. Pozdravljam je u punini milosti, kako su apostoli običavali, i želim joj svako dobro.
Doznao sam da imate besprijekoran i neslomljiv duh u strpljivosti, koji nije samo izvježban, nego je takav po naravi. To mi je priopćio Polibije, vaš biskup koji je došao u Smirnu po volji Boga i Isusa Krista, i tako se obradovao sa mnom koji sam okovan u Kristu Isusu te sam u njemu upoznao svu vašu zajednicu. Kad mi je on prenio vašu naklonost u Bogu, zahvalio sam Svemogućem što sam u vama našao, kako doznah, nasljedovatelje Božje.
Kad se naime pokoravate biskupu kao Isusu Kristu, čini mi se da ne živite po slabom čovjeku, nego po Isusu Kristu koji je za nas umro, da vjerujući u njegovu smrt sami izbjegnete smrti. Potrebno je dakle, kao što radite, da ništa ne poduzimate bez biskupa, nego da se pokoravate također prezbiteriju kao apostolima Isusa Krista, naše nade, u kome ćemo se naći ako tako budemo živjeli.
Treba da i đakoni, službenici otajstva Isusa Krista, svima u svemu budu po volji. Nisu oni samo za to da poslužuju hranu i piće, nego su službenici Božje Crkve. Treba dakle da se kao vatre čuvaju svega što zaslužuje prijekor.
Jednako tako neka svi poštuju đakone kao Isusa Krista, a tako i biskupa, koji je slika Oca, te prezbitere kao Božje vijeće i zbor apostola; bez njih ne može biti ni govora o Crkvi. Uvjeren sam da o tom i vi tako mislite. U vašem sam biskupu primio i kod mene je uzor vaše ljubavi. Sámo njegovo vladanje velika je pouka, a blagost je njegova snaga.
Mnogo toga znadem u Bogu, ali se svladavam, da ne bih propao hvalisanjem. Sada naime treba više da se plašim i da ne obraćam pozornost na one koji me potiču na oholost. Oni koji me tako hvale šibaju me. Svakako, želim trpjeti, ali ne znam jesam li toga dostojan.
Moja pretjerana revnost mnogima nije poznata, ali zato od nje više trpim. Potrebna mi je dakle blagost, koja ruši kneza ovog svijeta.
Potičem vas, ne ja, nego ljubav Isusa Krista: služite se samo kršćanskom hranom, čuvajte se pak strane biljke, a to je hereza.
A to ćete postići ako se ne nadimljete i ako se ne rastavljate od Boga Isusa Krista i od biskupa te od naredaba apostolâ. Tko je unutar svetišta, taj je čist, a tko je izvan svetišta, taj nije čist; to znači: tko nešto radi mimo biskupa, prezbiterija i đakona, taj nije čiste savjesti.
To vam spominjem ne zato što sam nešto takvo kod vas zapazio, već vas, ljubljeni, predviđajući đavolske zasjede, želim unaprijed zaštititi.
OTPJEV Ef 4, 3-5; 1 Kor 3, 11
R. Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva! * Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst.
O. Nitko ne može postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. * Jedan Gospodin.
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.