Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim.
Utišaj vatru požudâ,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Na molitvu nas poziva
Da žarkim duhom prožeti
Jer sad se svima vjernima
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Od njenog sjaja blistavog
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 97-104. XIII. (Mem)
Ant. Punina Zakona jest ljubav.
O, kako ljubim Zakon tvoj, *
po cio dan o njemu razmišljam.
Tvoja me zapovijed mudrijim učini
od dušmana mojih, *
jer ona je sa mnom vječito.
Umniji sam od svih svojih učitelja, *
jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
Razumniji sam i od staraca, *
jer tvoje čuvam naredbe.
Svakog zla puta klone mi se noge *
da riječ tvoju sačuvam.
Od tvojih sudova ne odstupam, *
jer ti si me poučio.
Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, *
od meda su slađe ustima mojim.
Po tvojim naredbama postajem razuman, *
stoga mrzim sve putove lažne.
Slava Ocu.
Ps 74 (73). Tužaljka zbog opustošenja Hrama
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo (Mt 10, 28). I.
Zašto si, Bože, posve zabacio, *
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
Sjeti se zajednice koju si davno stekao, †
plȅmena koje namače kao svoju baštinu *
i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
Korakni k ruševinama vječnim – *
sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.
Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje, *
znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, *
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište tvoje, *
do zemlje oskvrnuše
Prebivalište tvoga imena.
Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno; *
spalite sva svetišta Božja na zemlji!«
Ne vidimo znakova svojih, †
proroka više nema, *
i nitko među nama ne zna dokle …
Dokle će još, o Bože, dušmanin huliti? *
Hoće li protivnik dovijeka
prezirati ime tvoje?
Zašto povlačiš ruku, *
zašto u krilu suzdržavaš desnicu svoju?
No, Bog je moj kralj od davnine, *
on koji posred zemlje spasava!
Slava Ocu.
II.
Ti svojom silom rasiječe more, *
smrska glave nakazama u vodi.
Ti si Levijatanu glave zdrobio, *
dao ga za hranu nemanima morskim.
Ti si dao da provre izvor i bujica, *
ti si presušio rijeke nepresušne.
Tvoj je dan i noć je tvoja, *
ti ùčvrsti mjesec i sunce;
ti postavi sve granice zemlji, *
ti stvori ljeto i zimu.
Spomeni se ovoga: †
dušmanin te hulio, Gospodine, *
i bezumni narod prezreo ime tvoje.
Ne predaj jastrebu život grlice svoje, *
i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
Pogledaj na Savez svoj, *
jer svi su zakuci zemlje
puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen: *
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, *
spomeni se pogrde
koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: *
buka buntovnika još se diže k tebi!
Slava Ocu.
Ant. Punina Zakona jest ljubav.
Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje bra će, u kojem god gradu u zemlji što ti je Gospodin, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje.
R. Čuj, Gospodine, čežnju siromašnih.
O. Okrijepi im srce, uho prikloni.
Bože, ti si Petru objavio svoj spasonosni naum s poganima. Daj da ti i naša djela budu mila te tvojom dobrotom posluže tvome spasiteljskom naumu ljubavi s ljudima. Po Kristu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.