Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
Prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
Bješe ona uzvišena
Bol bolòva sve to ljući
Blaga Mati gledajući
Muke slavnog Čeda svog.
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s Čistom,
Razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
Gleda njega usred muka
Gleda svoga milog Sina,
Ostavljenog sred gorčina,
Gdje se s dušom podijeli.
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu u svem omilim. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Knjige proroka Ezekiela
10, 18-22; 11, 14-25
Slava Gospodnja napušta osuđeni grad
U one dane Slava se Gospodnja vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Gospodnjeg, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.
I dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: ‘Daleko ste od Gospodina! Nama je ova zemlja dana u posjed!’ Zato im reci: Ovako govori Gospodin Bog: Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze. Stoga im reci: Ovako govori Gospodin Bog: Sabrat ću vas iz narodā, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni, i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put – riječ je Gospodina Boga.«
Kerubini podigoše krila, i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. Slava se Gospodnja vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada.
A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah. I pripovjedih izgnanicima sve što mi Gospodin bijaše objavio.
OTPJEV Ez 10, 4. 18; Mt 23, 37. 38
R. Slava Gospodnja vinu se prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlošću Slave Gospodnje, * i Slava se Gospodnja vinu s praga Hrama.
O. Jeruzaleme, Jeruzaleme, koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju, i ne htjedoste? Evo napuštena vam je kuća. * I slava.
Iz Govorā svetoga Bernarda, opata
(Govor u nedjelju u osmini Uznesenja, 14-15: Sabrana djela, Cisterc. izd. 5 [1968], 273-274)
Majka stajaše uz križ
Mučeništvo Djevice predano nam je i u Šimunovu proročanstvu i u samom izvještaju o Gospodnjoj muci. O djetetu Isusu kaže taj sveti starac: Ovaj je postavljen kao znak komu će se protiviti; Mariji pak reče: A tebi će mač probosti dušu.
Doista, blažena majko, tvoju je dušu probo mač. Inače, da nju nije probo, bio bi probio tijelo Sina. Kad tvoj Isus – doduše, on je Isus sviju, ali je posebno tvoj – kad je on dakle ispustio duh, okrutno se koplje nije dotaklo njegove duše. Ono je otvorilo njegov bok, ne štedeći ni mrtvoga, pa iako mu nije moglo nauditi, ono je ipak probolo tvoju dušu. Njegove duše naime tamo više nije bilo, ali tvoja se zacijelo nije mogla otrgnuti. Tvoju je dušu dakle probola silina boli, pa te s pravom nazivamo više nego mučenicom. U tvojoj je naime duši učinak supatnje nadišao osjet tjelesne patnje.
Zar ti nisu bile oštrije od mača one riječi koje doista probijaju dušu i diraju tako da razdiru dušu i duh: Ženo, evo ti sina!? Koje li zamjene! Umjesto Isusa daje ti se Ivan, sluga za Gospodara, učenik umjesto Učitelja, Zebedejev sin za Sina Božjega, samo čovjek umjesto pravoga Boga. Kako da to što si čula ne probije tvoju preosjećajnu dušu, kad i samo sjećanje na to razdire i naša srca, iako su ona od kamena i željeza?
Ne čudite se, braćo, što se veli da je Marija bila mučenik u duši. Neka se čudi onaj tko se ne sjeća da je čuo kako Pavao među najvećim krivnjama u pogana spominje to što su bili bez osjećaja. To je bilo daleko od Marijina srca, pa neka bude daleko i od njezinih slugu.
No možda će netko reći: »Pa zar nije unaprijed znala da će on umrijeti?« U to nema sumnje. »Zar se nije neprestano nadala da će on uskrsnuti?« Nadala se, s pouzdanjem. »I uza sve to žalovaše zbog razapetog?« Da, i to veoma jako. Uostalom, tko si ti, brate, i otkud ti ta mudrost da se više čudiš Mariji koja je sutrpjela negoli Sinu Marijinu koji je trpio? On je i u tijelu mogao umrijeti, a ona da ne bi mogla u srcu suumrijeti? Kod Sina učinila je to ljubav, od koje nitko nije imao veću; i kod Marije je to učinila ljubav, nakon koje nijedne joj slične ne bješe.
OTPJEV Lk 23, 33; Iv 19, 25; usp. Lk 2, 35
R. I kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega. * Uz križ Isusov stajaše majka njegova.
O. Tada je njezinu blaženu dušu probo mač boli. * Uz križ.
Bože, ti si htio da uz tvoga Sina, na križ podignuta, stoji Majka supatnica. Daj Crkvi svojoj da zajedno s njome bude dionica Kristovih muka te zavrijedi udio u njegovu uskrsnuću. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.