Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
U srcu čistom nosimo
Otajstvo Božje blaženo
Što Petar nam ga predade
Iz duše, braćo, pjevajmo
Ko apostoli nekada
Da mladice još nejake
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 145-152. XIX. (Kof)
Ant. K tebi vapijem, Gospodine; tvojeg ću se držati svjedočanstva.
Iz svega srca vapijem, Gospodine, usliši me: *
tvoja ću pravila čuvati.
K tebi vapijem, spasi me, *
tvojeg ću se držat svjedočanstva.
Pretječem zoru i molim za pomoć, *
u tvoje se riječi uzdam.
Oči moje straže noćne pretječu *
da razmišljam o besjedi tvojoj.
Po svojoj dobroti, Gospodine,
glas mi poslušaj, *
i po svojoj odluci poživi me.
Primiču se koji me podlo progone, *
daleko su oni od Zakona tvojega.
A ti si blizu, Gospodine, *
i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
Odavno znam za tvoje propise, *
da si ih sazdao zasvagda.
Slava Ocu.
Ps 94 (93). Bog pravde
Gospodin je osvetnik za sve to: on nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost (1 Sol 4, 6-7). I.
Bože osvetniče, Gospodine, *
Bože osvetniče, zasjaj!
Ustani, ti što sudiš zemlju, *
po zasluzi plati oholima!
Dokle će bezbošci, Gospodine, *
dokle će bezbošci kliktati?
Dokle će brbljati, drsko govoriti, *
dokle će se bezakonici hvastati?
Tlače narod tvoj, Gospodine, *
i baštinu tvoju pritišću;
kolju udovicu i pridošlicu, *
sirotama život oduzimlju
i govore: »Gospodin ne vidi! *
Ne opaža Bog Jakovljev!«
Shvatite, lude u narodu: *
bezumni, kad ćete se urazumiti?
Onaj što uho zasadi da ne čuje? *
Koji stvori oko da ne vidi?
Onaj što odgaja narode da ne kazni – *
Onaj što ljude uči mudrosti?
Gospodin poznaje namisli ljudske: *
one su isprazne.
Slava Ocu.
II.
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine, *
i učiš Zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana, *
dok se grob kopa zlikovcu.
Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega *
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti, *
i za njom će ići svi čestiti srcem.
Tko će ustati za me protiv zlotvora! *
Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?
Da mi Gospodin ne pomaže, *
brzo bih sišao u mjesto tišine.
Čim pomislim: »Noga mi posrće«, *
dobrota me tvoja, Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, *
tvoje mi utjehe dušu vesele.
Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom *
kad nevolje stvara pod izlikom zakona?
Nek samo pritišću dušu pravednog, *
nek osuđuju krv nedužnu:
Gospodin mi je utvrda, *
Bog – hrid utočišta moga.
Platit će im bezakonje njihovo, †
njihovom će ih zloćom istrijebiti, *
istrijebit će ih Gospodin, Bog naš.
Slava Ocu.
Ant. K tebi vapijem, Gospodine; tvojeg ću se držati svjedočanstva.
Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite!
R. Gospodin mi je baština i čaša.
O. Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodine Isuse Kriste, ti si raširio ruke na križu da spasiš ljude. Daj da ti naši čini budu mili te u svijetu očituju djelo tvog otkupljenja. Koji živiš.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.