Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
U srcu čistom nosimo
Otajstvo Božje blaženo
Što Petar nam ga predade
Iz duše, braćo, pjevajmo
Ko apostoli nekada
Da mladice još nejake
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 57-64. VIII. (Het)
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Dio je moj, Gospodine – rekoh – *
da tvoje čuvam riječi.
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: *
smiluj mi se po svom obećanju.
Promislio sam putove svoje *
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Hitam i ne oklijevam *
da zapovijedi tvoje čuvam.
Opletoše me užeta grešnikâ, *
ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
U ponoći ustajem da te slavim *
zbog pravednih tvojih odluka.
Prijatelj sam svima koji te se boje *
i koji tvoje čuvaju naredbe.
Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja; *
nauči me odredbama svojim.
Slava Ocu.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba (Mk 14, 33). I.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih si potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Slava Ocu.
II.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
Onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice
ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.
R. Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj.
O. Povedi me putem vječnim.
Gospodine Isuse Kriste, ti si raširio ruke na križu da spasiš ljude. Daj da ti naši čini budu mili te u svijetu očituju djelo tvog otkupljenja. Koji živiš.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.