Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
I ljudska nado najviša,
O Isuse, što malešnu
Dom rodni ti se smiješio.
Što mogla si jedincata
Da dojiš Spasa, dajuć mu
Sa mlijekom svete cjelove.
Med starim izbran ocima,
Kog slatkom riječi: Oče moj!
Božansko Čedo naziva.
Vi za spas ljudski dođoste:
O čujte nâs što ponizno
Oltare vaše častimo!
Onakav život kakav je
U vašem domu cvjetao
Svim ljubeznim vrlinama.
Što roditelje slušô si,
Sa Ocem višnjim, s Duhom ti
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 122 (121)
Ant. 1. Nakon tri dana nađoše Isusa u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
Obradovah se kad mi rekoše: *
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje *
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani *
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja, †
po Zakonu Izraelovu, *
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice, *
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov! *
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim *
i pokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih *
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega, *
za sreću tvoju ja ću moliti.
Slava Ocu.
Ant. Nakon tri dana nađoše Isusa u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
Ps 127 (126)
Ant. 2. Siđe Isus s njima i dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
Ako Gospodin kuće ne gradi, *
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grada ne čuva, *
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat prije zore *
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke: *
miljenicima svojim u snu on daje.
Evo: sinovi su Gospodnji dar, *
plod utrobe njegova je nagrada.
Strelica u ruci ratnika – *
to su sinovi mladosti.
Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †
neće se postidjeti *
kad se prȅo bude s dušmanom na vratima.
Slava Ocu.
Ant. Siđe Isus s njima i dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
Hvalospjev (Ef 1, 3-10)
Ant. 3. Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Blagoslovljen Bog i Otac *
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim *
u nebesima, u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra †
prije postanka svijeta *
da budemo sveti i neporočni pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
za sebe,
po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome †
u kome, njegovom krvlju, *
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli *
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
sve – na nebesima i na zemlji.
Slava Ocu.
Ant. Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Isus Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik.
Trebalo je da u svemu postane sličan braći, * da milosrdan bude. Trebalo je.Na zemlji se pojavio, među ljudima udomio. * Da milosrdan bude. Slava Ocu. Trebalo je.
Ant. Sinko, zašto si nam to učinio? Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. Zašto ste me tražili? Niste li znali da moram biti u onome što je Oca mojega.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Sinko, zašto si nam to učinio? Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. Zašto ste me tražili? Niste li znali da moram biti u onome što je Oca mojega.
Poklonimo se Sinu Boga živoga, koji se udostojao postati sinom ljudske obitelji, i s pouzdanjem mu uskliknimo:
Gospodine, ti si uzor i spasitelj svima nama.
Kriste, po otajstvu svoje podložnosti Mariji i Josipu
– nauči sve da poštuju i slušaju one koji ih zakonito vode.
Roditelje si ljubio i oni su tebi ljubav iskazivali:
– utvrdi sve obitelji u miru i uzajamnoj ljubavi!
Brinuo si se za ono što tvome Ocu pripada:
– daj da Boga u svakom domu ljudi poštuju.
Kriste, tebe su tvoji roditelji, tjeskobni, nakon tri dana našli u domu Očevu:
– nauči sve da najprije traže Božje kraljevstvo.
Kriste, Mariju si i Josipa sebi pridružio u nebeskoj slavi:
– pridruži pokojnike obitelji blaženikā!
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.