Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Na molitvu nas poziva,
Da žarkim duhom prožeti
Nebeskog Tvorca slavimo.
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Spas, slava višnja dariva.
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Dar silne Božje svjetlosti!
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove! Amen.
Ps 19 (18 B)
Ant. Marija je u sebi pohranjivala sve te događaje i razmišljala o njima u svom srcu.
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; *
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prȁva je naredba Gospodnja – srce sladi; *
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda; *
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, zlata čistoga, *
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi, *
vrlo brižno on ih čuva.
Ali, tko propuste svoje da zapazi? *
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga, *
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan, *
čist od grijeha velikoga.
Riječi ti usta mojih omiljele *
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, *
Otkupitelju moj!
Slava Ocu.
Ps 47 (46)
Narodi svi, plješćite rukama, *
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – Svevišnji, strašan, *
kralj velik nad zemljom svom.
Narode je nama podložio, *
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao – *
ponos Jakova, svoga ljubimca.
Uzlazi Bog uz klicanje, *
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte, *
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom, *
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima, *
stoluje Bog na svetom prijestolju.
Prvaci se pribiru poganski *
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje, *
nad svima on je uzvišen.
Slava Ocu.
Ps 48 (47)
Velik je Gospodin, hvale predostojan *
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, *
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim *
jakom se pokaza utvrdom.
Jer gle, složiše se kraljevi, *
navališe zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se *
i zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze *
kao muka porodilje,
kao kad vjetar istočni *
razbija brodove taršiške.
Što smo čuli, sada vidimo: *
grad Gospodina nad Vojskama,
grad Boga našega – *
Bog ga utvrdi dovijeka.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja; *
nek se raduje brdo Sionsko!
Neka kliču gradovi Judini *
zbog tvojih sudova!
Obiđite Sion i prođite njime, *
prebrojite kule njegove!
Pogledajte dobro bedeme njegove, *
promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu: *
»Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka! *
On neka nas vodi!«
Slava Ocu.
Ant. Marija je u sebi pohranjivala sve te događaje i razmišljala o njima u svom srcu.
U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.
R. Svi krajevi zemlje vidješe, aleluja.
O. Spasenje Boga našega, aleluja.
Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.