Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
II.
Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
III.
Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
51, 1-11
Spas Abrahamovih sinova
Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Gospodina tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i jamu duboku iz koje ste izvađeni. Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sâm bijaše kad sam ga pozvao, al’ sam ga blagoslovio i umnožio.
Jest, Gospodinu se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Gospodnjega. Klicanje i radost njim će odjekivat, i zahvalnice i glas hvalospjeva.
Pomno me slušaj, puče moj, počujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica suditi narodima. Mene očekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju.
K nebu oči podignite, na zemlju dolje pogledajte! Ko dim će se rasplinut nebesa, zemlja će se ko haljina istrošit, kao komarci nestat će joj žitelji. Ali će spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neće biti kraja.
Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kom je moj Zakon u srcu! Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! Jer moljac će ih razjesti kao haljinu, crv će ih rastočiti kao vunu. Ali će pravda moja trajati dovijeka, i spas moj od koljena do koljena.
Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Gospodnja! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put načinila da njime prolaze otkupljeni?
Vratit će se oni što ih je oslobodio Gospodin, i s radosnim kricima doći će na Sion. Vječna će sreća biti nad glavama, pratit će ih klicanje i radost, nestat će tuge i jecaja.
OTPJEV Usp. Iz 51, 4. 5; 35, 10
R. Pomno me slušaj, puče moj, počujte me, narodi! * Brzo će stići Pravednik moj, i doći Spasitelj moj.
O. Vraćat će se otkupljenici Gospodnji, dolazit u Sion kličuć od radosti. * Brzo će.
Iz rasprave Protiv Noetove hereze, svetog Hipolita, prezbitera
(Pogl. 9-12: PG 10, 815-819)
Očitovanje skrovita otajstva
Bog je jedan, a upoznajemo ga iz svetih Pisama. Što god, dakle, božanska Pisma navješćuju, treba da znamo; i što uče, treba da upoznamo; i onako treba da vjerujemo kako to Otac hoće; i kako hoće da mu slavimo Sina, onako treba da ga slavimo; i kako hoće da nam dadne Duha, tako treba da primimo. Ne po svojoj volji, ne po svome mišljenju, i ne nanoseći silu Božjoj poruci. Naprotiv, sveta Pisma treba da razumijevamo onako kako nas je on poučio.
Bog bijaše jedini, i ništa mu ne bijaše suvječno, i on htjede stvoriti svijet. A stvorio je svijet mišlju, voljom, riječju. I umah mu postade kako htjede, i što htjede, to izvede. Dosta nam je znati ovo: Bogu ne bijaše ništa suvječno. Ničeg ne bijaše osim njega; i on jedini bijaše sve. Jer ne bijaše bez razuma, bez mudrosti, bez moći, bez nauma. Sve bijaše u njemu i on bijaše sve. Kada htjede, sve to u vrijeme koje on odredi objavi njegova Riječ po kojoj sve stvori.
On je tu Riječ imao u sebi, a kako je bila nevidljiva svijetu, učinio ju je vidljivom, dajući svoj divni glas. I rodio je Svjetlo od Svjetla te iznije svemu stvorenju Gospodina, svoju misao. Tako onog koji prije bijaše njemu jedinome vidljiv učini svijetu vidljivim da se, gledajući njegovu pojavu, svijet uzmogne spasiti.
Smisao, je dakle, u ovome: Onaj što iziđe na svijet objavio se kao Dječak Božji. Sve je, dakle, po njemu, a on jedini jest od Oca.
On dade Zakon i Proroke. On im dade snagu govoriti po Duhu da prime nadahnuće Očeve moći te oglasuju Očevu volju i naum.
Riječ se, dakle, očitovala, kako veli blaženi Ivan. Sažimlje što je po prorocima rečeno i pokazuje da je to Riječ po kojoj sve postade. Ovako veli: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa. A malo niže veli: Svijet postade po njemu, i svijet ga ne upozna. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.
OTPJEV Usp. Iz 9, 5. 6; Iv 1, 4
R. Dijete će se nama roditi i zvat će se Bog silni. * On će zasjest na prijestolje Davida, oca svoga, i zavladat svim narodima: na plećima mu je vlast.
O. U njemu bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima. * On će.
Svemogući vječni Bože, približila se svetkovina rođenja tvoga Sina. On je uzeo tijelo od Djevice Marije i vezao se zauvijek s nama ljudima. Molimo, nek iskaže tvoje milosrđe nama nedostojnim vjernima svojim – Isus Krist. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.