2. nedjelja došašća – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju

Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

I.
Antifona 1

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

II. nedj. Došašća: Višnji Kralj evo dolazi s vlašću velikom spasiti sve narode, aleluja.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.

Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.

Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.

Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.

Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.

Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

II. nedj. Došašća: Ant. Višnji Kralj evo dolazi s vlašću velikom spasiti sve narode, aleluja.
II.
Antifona 2

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.

Iz Knjige proroka Izaije

22, 8b-23

Protiv oholosti Jeruzalema i Šibne

U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kući. Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjeg ribnjaka. Prebrojiste kuće jeruzalemske, porušiste kuće da zid učvrstite. Između dva zida načiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit vidjeste onog što davno sve smisli.

Gospodin Bog nad Vojskama pozivaše vas u dan onaj da plačete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: »Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.« Ali Gospodin nad Vojskama objavi mi: »Dok ne umrete, grijeh taj neće vam se oprostiti«, reče Gospodin Bog nad Vojskama.

Ovako govori Gospodin Bog nad Vojskama: »Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: ‘Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu? Gle, Gospodin će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!

Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat, tvoju ću mu vlast predati u ruke, te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj.

Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave doma oca svojega.’«

OTPJEV Otk 3, 7-8

R. Ovo govori Sveti i Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov: * Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može.

O. Očuvao si moju Riječ i nisi zatajio mog Imena. * Evo.

Iz Tumačenjā o proroku Izaiji Euzebija Cezarejskog, biskupa

(Pogl. 40: PG 24, 366-367)

Glas onoga koji viče u pustinji

Glas vapijućeg u pustinji, pripravite put Gospodnji, poravnite staze Boga našega. Otvoreno pokazuje kako se ono o čem govori proročanstvo neće dogoditi u Jeruzalemu već u pustinji, a to je ono što ima nastati, da se slava Gospodnja pojavi i da spas Božji bude obznanjen svakome tijelu.

I to se povijesno i doslovce ispunilo tada kad je Ivan Krstitelj propovijedao spasonosni dolazak Božji u jordanskoj pustinji, gdje se spas Božji i pokazao. Jer se Krist i njegova slava svima očitova onda kad se krstio te se otvoriše nebesa, a Duh Sveti siđe u liku goluba i stade nad njim, a glas Očev zaori svjedočeći u prilog Sinu: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.

I to se govorilo, jer je Bog imao doći u pustinju, odvajkada besputnu i nedohodnu. Poganski narodi nisu poznavali Boga te su se od njihova spomena svi pravednici Božji i proroci odvraćali.

I stoga naređuje onaj glas da se pripravi put Božjoj Riječi, da se neprolazan i opor poravni kako bi o svome dolasku Bog naš mogao ići naprijed. Pripravite put Gospodnji: to je onaj blagovjesnički proglas i utjeha nova štono želi svim ljudima dati do znanja spasenje Božje.

Na visoku se uspni goru, blagovjesniče Siona. Podigni snažno svoj glas, blagovjesniče Jeruzalema. Pošto je bilo riječi o glasu što viče u pustinji, ove spomenute tvrdnje ponajprije odgovaraju blagovjesnicima, prikladno se njih spominju i navješćuju dolazak Božji među ljude; pa je spomen blagovjesnika zgodno uslijedio iza proroštva o Ivanu Krstitelju.

Koji li je dakle taj Sion ako ne onaj što se ranije zvao Jeruzalem? Jer je i sam bio gora, kao što tvrdi ono Pismo kad veli: I gora Sion gdje si se nastanio; i Apostol: Pristupili ste gori Sionu. Nije li možda time označen apostolski zbor, izabran iz negdašnjeg naroda obrezanja?

To je onaj Sion i Jeruzalem koji prihvati spasenje Božje, a sam je sagrađen na gori Božjoj, to jest na jedinorođenoj njegovoj Riječi, kojoj naređuje da se uspne na visoku goru i navijesti riječ spasenja. A tko je taj što javlja blagu vijest ako ne evanđeoski zbor? Što znači navješćivati blagovijest? Znači: propovijedati svim ljudima, a ponajprije gradovima Judinim, Kristov dolazak na zemlju.

OTPJEV Usp. Mt 11, 11. 9

R. Preteča Gospodnji dođe i sam Gospodin o njemu svjedoči: * Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.

O. On je doista prorok, i više nego prorok, jer Spasitelj o njemu reče. * Između.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.