Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 105 (104). Bog vjeran obećanjima
Apostoli naviještaju narodima čudesna Božja djela u njegovu dolasku (Sv. Atanazije). I.
Ant. 1. Hvalite Gospodina, navješćujte među narodima djela njegova!
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime, *
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu, *
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim, *
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu, *
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini, *
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov, *
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš; *
po svoj su zemlji njegovi sudovi!
On se uvijek sjeća svojega Saveza, *
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom *
i zakletve svoje Izaku.
Ustanovi je kao Zakon Jakovu, *
Izraelu vječni Savez,
govoreći: »Tebi ću dati kanaansku zemlju *
kao dio u baštinu vašu.«
Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, *
i kad bjehu pridošlice u njoj,
išli su od naroda do naroda, *
iz jednog kraljevstva k drugom narodu,
ali ne dopusti nikom da ih tlači, *
kažnjavaše zbog njih kraljeve:
»Ne dirajte u moje pomazanike, *
ne nanosite zla mojim prorocima!«
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Gospodina, navješćujte među narodima djela njegova!
II.
Ant. 2. Prodanog pravednika Gospodin ne ostavi nego ga oslobodi od grešnika.
I on pozva glad na zemlju, *
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla: *
Josip u ropstvo bijaše prodan.
Sputaše uzama noge njegove, *
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo, *
Gospodnja ga riječ potvrdi.
Kralj naredi da ga odriješe, *
nárōdā poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj, *
za nadstojnika sveg imanja svoga,
da velikaše njegove po volji uči *
i starce njegove mudrosti da vodi.
Slava Ocu.
Ant. Prodanog pravednika Gospodin ne ostavi nego ga oslobodi od grešnika.
III.
Ant. 3. Sjeti se Gospodin svete riječi svoje i izvede puk svoj s klicanjem.
Tad Izrael u Egipat uđe, *
Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
Narod svoj umnoži veoma, *
učini ga jačim od dušmana.
Okrenu im srce da zamrze narod njegov, *
da protiv slugu njegovih spletkare.
Mojsija posla, slugu svoga, *
Arona, kog odabra.
Činjahu među njima znake njegove *
i čudesa u Kamovoj zemlji.
Posla tmine, i smrknu se, *
al’ prkosiše oni riječima njegovim.
U krv im vode prometnu *
i pobi ribe njihove.
Zemljom im žabe provrvješe, *
prodriješe i u dvore kraljevske.
Reče, i muhâ roj doletje, *
i komarci u sve kraje njine.
Mjesto kiše grȁd im dade, *
ognjene munje po njihovoj zemlji.
Udari im lozu i smokve, *
polomi stabla u krajima njinim.
Reče, i skakavci dođoše *
i bezbrojne gusjenice s njima.
U zemlji im proždriješe svu bilinu, *
proždriješe rod njihovih njiva.
Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, *
sve prvine snage njihove.
Izvede ih sa srebrom i zlatom; *
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
Odlasku njihovu Egipat se obradova, *
jer ga od njih strah spopade.
Rasprostro je oblak kao pokrov, *
i oganj da se obnoć sja.
Zamoliše, i dovede prepelice, *
nebeskim ih kruhom tad nahrani.
Hrid rascijepi, i provri voda, *
pustinjom poteče kao rijeka.
Tad se sjeti svete riječi svoje *
što je zada sluzi svome Abrahamu.
Puk svoj s klicanjem izvede *
i s veseljem izabrane svoje.
I dade im zemlje poganske, *
trud narodâ baštiniše,
da čuvaju naredbe njegove *
i zakone da mu paze.
Slava Ocu.
Ant. Sjeti se Gospodin svete riječi svoje i izvede puk svoj s klicanjem.
Riječ svoju Gospodin objavljuje Jakovu.Odluke svoje i zakone Izraelu.
Iz Knjige proroka Izaije
47, 1. 3b-15
Plač nad Babilonom
Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer néćē te više zvati nježnom i tankoćutnom. Ja ću se osvetiti, odvraćat me nitko neće. Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:
Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, néćē te više zvati vladaricom kraljevstava.
Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. Govorila si: »Dovijeka gospodaricom ću ostati.« Nikad nisi to k srcu uzela, ni pomislila kako će se završiti.
A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: »Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!« Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!
U zloću si se svoju uzdala, govorila si: »Nitko me ne vidi!« Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: »Ja i nitko drugi!« Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti.
Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.
Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.
OTPJEV Iz 49, 13; 47, 4
R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo; podvikujte, planine, od veselja: * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. On je Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov. * Gospodin će.
Iz rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 3, 20, 2-3: SC 34, 342-344)
Rasporedba otkupiteljskog utjelovljenja
Bog je čovjekova slava; čovjek je pak predmet Božjeg djelovanja, sve njegove mudrosti i kreposti.
Kao što se liječnik iskušava na bolesnicima, tako se i Bog očituje na ljudima. Zato i kaže Pavao: Bog je pripustio da sve ogrezne u nevjeri, da bi se svemu smilovao: a to je rekao o čovjeku koji je bio Bogu neposlušan i lišen besmrtnosti. Zatim je postigao milosrđe i po Sinu Božjem primio posinovljenje.
Takav čovjek, ako se bude bez hvastanja i nadimanja pravo slavio stvorenjima i Stvoriteljem, to jest svemogućim Bogom koji je sve stvorio, i ako ustraje u njegovoj ljubavi, pokornosti, zahvalnosti, primit će od njega veću slavu kad uzdignut postane potpuno sličan onome koji je za nas umro.
Jer sam je, učinjen na sliku grešnog tijela, učinio čovjeka sebi sličnim, označio ga Bogu kao nasljedovatelja, osposobio ga, prema Očevu pravilu, za gledanje Boga i omogućio mu da posjeduje Oca. Riječ Božja bila je u čovjeku i postala Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga i da Boga privikne stanovati u čovjeku prema Očevoj volji.
Dakle, poradi toga znaka našega spasenja, sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao, budući da sami sebe nisu mogli spasiti. Zato Pavao, priznavajući ljudsku slabost, kaže: Znam da u mom tijelu nema dobra, ističući da dobro našeg spasenja ne dolazi od nas, nego od Boga. I opet: Jadna li mene čovjeka, tko će me osloboditi od ovoga smrtnog tijela? Zatim navodi osloboditelja – milost Gospodina našega Isusa Krista.
A to i Izaija potvrđuje: Ojačajte se, ruke oslabljene i koljena klecava, osokolite se, malodušni, ojačajte se, ne bojte se. Evo, Gospodin naš doći će da sudi, on će doći i spasiti nas; to znači da smo se imali spasiti ne sami po sebi, nego s Božjom pomoći.
OTPJEV Usp. Jr 31, 10; 4, 5
R. Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom svijeta; * razglasite je dalekim krajevima; Spasitelj naš dolazi.
O. Obznanite i objavite; vičite punim glasom. * Razglasite je.
Bože, ti si poslao na svijet svoga Sina jedinca da ljudski rod oslobodiš starog ropstva; mi čekamo njegov dolazak: nagradi nas pravom slobodom! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.