Srijeda, 1. tjedan došašća – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu

U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.

Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Slava Ocu.

Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

II.

Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.

Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.

On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.

Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.

Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,

od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.

Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.

Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.

Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli

od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.

On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.

Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.

Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,

na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

III.

Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,

jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.

Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,

besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.

Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.

S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.

S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,

jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.

Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:

s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Gospodine, Bože silni, obrati nas!Razvedri lice svoje i spasi nas!

Iz Knjige proroka Izaije

47, 1. 3b-15

Plač nad Babilonom

Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer néćē te više zvati nježnom i tankoćutnom. Ja ću se osvetiti, odvraćat me nitko neće. Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:

Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, néćē te više zvati vladaricom kraljevstava.

Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. Govorila si: »Dovijeka gospodaricom ću ostati.« Nikad nisi to k srcu uzela, ni pomislila kako će se završiti.

A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: »Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!« Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!

U zloću si se svoju uzdala, govorila si: »Nitko me ne vidi!« Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: »Ja i nitko drugi!« Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti.

Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.

Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.

OTPJEV Iz 49, 13; 47, 4

R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo; podvikujte, planine, od veselja: * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.

O. On je Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov. * Gospodin će.

Iz rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa

(Knj. 3, 20, 2-3: SC 34, 342-344)

Rasporedba otkupiteljskog utjelovljenja

Bog je čovjekova slava; čovjek je pak predmet Božjeg djelovanja, sve njegove mudrosti i kreposti.

Kao što se liječnik iskušava na bolesnicima, tako se i Bog očituje na ljudima. Zato i kaže Pavao: Bog je pripustio da sve ogrezne u nevjeri, da bi se svemu smilovao: a to je rekao o čovjeku koji je bio Bogu neposlušan i lišen besmrtnosti. Zatim je postigao milosrđe i po Sinu Božjem primio posinovljenje.

Takav čovjek, ako se bude bez hvastanja i nadimanja pravo slavio stvorenjima i Stvoriteljem, to jest svemogućim Bogom koji je sve stvorio, i ako ustraje u njegovoj ljubavi, pokornosti, zahvalnosti, primit će od njega veću slavu kad uzdignut postane potpuno sličan onome koji je za nas umro.

Jer sam je, učinjen na sliku grešnog tijela, učinio čovjeka sebi sličnim, označio ga Bogu kao nasljedovatelja, osposobio ga, prema Očevu pravilu, za gledanje Boga i omogućio mu da posjeduje Oca. Riječ Božja bila je u čovjeku i postala Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga i da Boga privikne stanovati u čovjeku prema Očevoj volji.

Dakle, poradi toga znaka našega spasenja, sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao, budući da sami sebe nisu mogli spasiti. Zato Pavao, priznavajući ljudsku slabost, kaže: Znam da u mom tijelu nema dobra, ističući da dobro našeg spasenja ne dolazi od nas, nego od Boga. I opet: Jadna li mene čovjeka, tko će me osloboditi od ovoga smrtnog tijela? Zatim navodi osloboditelja – milost Gospodina našega Isusa Krista.

A to i Izaija potvrđuje: Ojačajte se, ruke oslabljene i koljena klecava, osokolite se, malodušni, ojačajte se, ne bojte se. Evo, Gospodin naš doći će da sudi, on će doći i spasiti nas; to znači da smo se imali spasiti ne sami po sebi, nego s Božjom pomoći.

OTPJEV Usp. Jr 31, 10; 4, 5

R. Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom svijeta; * razglasite je dalekim krajevima; Spasitelj naš dolazi.

O. Obznanite i objavite; vičite punim glasom. * Razglasite je.

Gospodine Bože naš! Pripravi nam srce svojom božanskom moći da dočekamo Krista, tvoga Sina: da nas nađe dostojne svoje gozbe te nas posluži za nebeskim stolom. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.