Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I Kralja višnjeg dvorani,
Gospodin sam vas pouči
I u sav svijet vas odasla.
Kom svjetiljka je Jaganjac,
Vi ures ste i biserje
I najčvršći mu temelji.
Ko Zaručnica Kristova,
Jer riječ je vaša pouči
I vaša krv je posveti.
Krist Kralj i Sudac zasjedne
I vas on sebi pridruži
Da svemu svijetu sudite.
Tad podupre nas grešnike
Da vaše sjeme božansko
Za žetvu vječnu dozori.
Što vas ko svoje glasnike
Sa Ocem, Duhom ispuni
I svjetlošću vas obdari. Amen.
Ps 19 (18 A)
Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ps 64 (63)
Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Ps 97 (96)
Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!Poravnite staze Bogu našemu!
Iz Prve poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
1, 18 – 2, 5
Apostoli propovijedaju križ
Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Tȁ pisano je: »Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih.« Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdō Božje mudrije je od ljudi, i slȁbō Božje jače je od ljudi.
Gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lûdē svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: »Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.«
Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u velikom drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
OTPJEV Usp. Mt 4, 18. 19
R. Kad je Gospodin prolazio uz Galilejsko more, ugleda Petra i Andriju gdje bacaju mreže u more i pozove ih riječima: * Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!
O. Bijahu naime ribari, i kaže im. * Hajdete.
Iz Homilijā o Ivanovu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustoga, biskupa
(Hom. 19, 1: PG 59, 120-121)
Nađosmo Mesiju
Andrija, pošto je proveo neko vrijeme kod Isusa i mnogo toga saznao, nije to blago pohranio u sebi, nego je žurno dotrčao svome bratu da ga učini svojim sudionikom. Zapazite što je rekao bratu: Nađosmo Mesiju, što znači Pomazanik. Promotri zašto ovako hitro prokazuje što je u malo vremena naučio? Time upućuje na Učiteljevu vrlinu, jer im je to on savjetovao, a na njihov mar i revnost, jer to odmah provede. Jest, ta riječ pokazuje da je Andrija bio duša što je svim srcem čeznula za Kristovim dolaskom i iščekivala kad li će s neba doći te je od radosti klicala kad se, evo, pojavio i žurno potrčala da takvo nešto dojavi drugima. Jedan drugome na duhovnom polju pružiti ruku – to je bratska ljubav, pravo prijateljstvo, iskreno suosjećanje.
A zapazite i spreman, hitar Petrov duh već od početka. Odmah je bez oklijevanja potrčao. Veli se: Dovede ga k Isusu. Neka nitko ne optužuje njegovu hitrinu što je bez mnoga ispitivanja prihvatio riječ. Vrlo je vjerojatno da mu je brat sve točno i potanko ispripovjedio, ali evanđelisti uvijek mnogo toga u izvještaju sažimlju, pazeći na kratkoću. Uostalom, ne veli se da je Petar odmah povjerovao, nego: Dovede ga k Isusu, da ga njemu preda, te ga on sam o svemu pouči. Tȁ tu bijaše i drugi učenik koji je sve to pratio.
A i Ivan Krstitelj je rekao: Evo Jaganjca! i On krsti Duhom, ostavljajući mjesta da sam Krist o tome dade jasniji nauk. To više je to učinio Andrija koji se nije smatrao podobnim sve protumačiti. Naprosto je svoga brata, hitra i radosna i nimalo sustezljiva, doveo samome izvoru svjetla.
OTPJEV
R. Čim je blaženi Andrija čuo glas Gospodina koji je propovijedao, ostavi mreže od kojih je živio * i pođe za onim koji daje nagradu vječnoga života.
O. On iz ljubavi prema Kristu i njegovu zakonu podnese muku. * I pođe.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Gospodine, sveti apostol Andrija bio je u tvojoj Crkvi propovjednik i pastir. Smjerno te molimo da nas ne prestane kod tebe zagovarati. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.