Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje!I daj nam svoje spasenje!
Iz Knjige proroka Izaije
47, 1. 3b-15
Plač nad Babilonom
Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer néćē te više zvati nježnom i tankoćutnom. Ja ću se osvetiti, odvraćat me nitko neće. Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:
Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, néćē te više zvati vladaricom kraljevstava.
Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. Govorila si: »Dovijeka gospodaricom ću ostati.« Nikad nisi to k srcu uzela, ni pomislila kako će se završiti.
A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: »Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!« Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!
U zloću si se svoju uzdala, govorila si: »Nitko me ne vidi!« Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: »Ja i nitko drugi!« Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti.
Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.
Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.
OTPJEV Iz 49, 13; 47, 4
R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo; podvikujte, planine, od veselja: * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. On je Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov. * Gospodin će.
Iz rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 3, 20, 2-3: SC 34, 342-344)
Rasporedba otkupiteljskog utjelovljenja
Bog je čovjekova slava; čovjek je pak predmet Božjeg djelovanja, sve njegove mudrosti i kreposti.
Kao što se liječnik iskušava na bolesnicima, tako se i Bog očituje na ljudima. Zato i kaže Pavao: Bog je pripustio da sve ogrezne u nevjeri, da bi se svemu smilovao: a to je rekao o čovjeku koji je bio Bogu neposlušan i lišen besmrtnosti. Zatim je postigao milosrđe i po Sinu Božjem primio posinovljenje.
Takav čovjek, ako se bude bez hvastanja i nadimanja pravo slavio stvorenjima i Stvoriteljem, to jest svemogućim Bogom koji je sve stvorio, i ako ustraje u njegovoj ljubavi, pokornosti, zahvalnosti, primit će od njega veću slavu kad uzdignut postane potpuno sličan onome koji je za nas umro.
Jer sam je, učinjen na sliku grešnog tijela, učinio čovjeka sebi sličnim, označio ga Bogu kao nasljedovatelja, osposobio ga, prema Očevu pravilu, za gledanje Boga i omogućio mu da posjeduje Oca. Riječ Božja bila je u čovjeku i postala Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga i da Boga privikne stanovati u čovjeku prema Očevoj volji.
Dakle, poradi toga znaka našega spasenja, sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao, budući da sami sebe nisu mogli spasiti. Zato Pavao, priznavajući ljudsku slabost, kaže: Znam da u mom tijelu nema dobra, ističući da dobro našeg spasenja ne dolazi od nas, nego od Boga. I opet: Jadna li mene čovjeka, tko će me osloboditi od ovoga smrtnog tijela? Zatim navodi osloboditelja – milost Gospodina našega Isusa Krista.
A to i Izaija potvrđuje: Ojačajte se, ruke oslabljene i koljena klecava, osokolite se, malodušni, ojačajte se, ne bojte se. Evo, Gospodin naš doći će da sudi, on će doći i spasiti nas; to znači da smo se imali spasiti ne sami po sebi, nego s Božjom pomoći.
OTPJEV Usp. Jr 31, 10; 4, 5
R. Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom svijeta; * razglasite je dalekim krajevima; Spasitelj naš dolazi.
O. Obznanite i objavite; vičite punim glasom. * Razglasite je.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.