Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.
Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.
Slava Ocu.
Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
II.
Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,
baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
III.
Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.
Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.
Slava Ocu.
Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Iz Druge poslanice blaženoga Petra, apostola
1, 12-21
Svjedočanstvo apostola i proroka
Ljubljeni, zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini. Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, svjestan da ću brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist očitova. A pobrinut ću se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjećate.
Tȁ nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.
Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo nȅ bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.
OTPJEV Iv 1, 14; 2 Pt 1, 16. 18
R. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, * i vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca.
O. Postali smo očevici njegova veličanstva kad bijasmo s njime na Svetoj gori. * I vidjesmo.
Iz Raspravā o Ivanovu Evanđelju, svetog Augustina, biskupa
(Raspr. 35, 8-9: CCL 36, 321-323)
K vrelu ćeš prispjeti i vidjeti samu svjetlost
Mi kršćani, doduše, u usporedbi s nevjernicima jesmo svjetlost. Stoga veli Apostol: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite. A drugdje reče: Noć poodmače, dan se približi! Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti! Kao po danu, pristojno hodimo!
Ipak, u usporedbi sa svjetlošću kojoj idemo u susret, i sam dan u kojem se nalazimo još je noć. Čuj o tome Petra apostola. Kristu Gospodinu, veli on, od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ti si Sin moj, Ljubljeni, u tebi mi sva milina! Taj glas – veli – koji s neba doprije, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. Ali kako mi ondje nismo bili niti smo toga glasa ondje čuli, Petar nam veli: A imamo sigurnu proročku riječ, i dobro činite što uz nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Kada, dakle, Gospodin naš Isus Krist dođe i, kako veli apostol Pavao, iznese na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkrije nakane srdaca da svatko primi pohvalu od Boga, tada – pred takvim Danom – neće trebati druge svjetiljke: neće nam se čitati prorok, neće nam se otvarati sveščić Apostolov, nećemo tražiti svjedočanstvo Ivanovo, neće nam trebati ni samo Evanđelje. Bit će, dakle, izlišno sve Pismo što nam je posred noći ovoga svijeta bilo zapaljeno kao svjetiljka da ne ostanemo u tami.
Kad sve ovo umine i kad nam to više ne bude svijetlilo, kao da smo toga potrebni, pa kad zajedno s onim ljudima po kojima nam je sve to udijeljeno budemo gledali ono pravo i jasno svjetlo – kada, dakle, sva ta pomagala postanu izlišna, što li ćemo tada vidjeti? Što li će napasati našu dušu? Čemu će se veseliti oko naše? Odakle će nam izvirati radost koje oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe? Što li ćemo gledati?
Zaklinjem vas, ljubite sa mnom! Vjerujući, trčite sa mnom! Čeznimo za višnjom domovinom, uzdišimo za njom, a ovdje se osjećajmo putnicima. Što ćemo tada gledati? Neka nam sada rekne Evanđelje: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Doći ćeš k vrelu, odakle si orošen. Vidjet ćeš razotkrito čisto svjetlo, odakle ti je, neizravno i kao u lomu, poslana zraka tvome zamračenu srcu, i bit ćeš očišćen da možeš vidjeti i podnijeti to svjetlo. Ljubljeni, veli sam Ivan, sad smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Osjećam da vam se srca, zajedno s mojim, uzdižu uvis. Ali propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. I ja ću odložiti ovaj svezak, i vi ćete se razići svaki k sebi. Dobro nam je bilo u zajedničkom svjetlu, dobro smo se obradovali, dobro klicali. Ali dok se međusobno razilazimo, ne raziđimo se s Njime.
OTPJEV Otk 22, 5. 4
R. Noći više biti neće, i neće trebati svjetla od svjetiljke, ni svjetla sunčeva: * obasjavat će ih Gospodin Bog, i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
O. I gledat će lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. * Obasjavat će ih.
Gospodine, potakni svoje vjernike na hrabrost da predanije surađuju u djelu spasenja i zasluže nove darove tvoje dobrote. Po Gospodinu
.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.