Subota, 33. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu

Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32). I.

Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:

kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,

neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,

dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.

Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!

Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!

Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«

Slava Ocu.

Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

II.

Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:

»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,

i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.

»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.

Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu.

Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.

Nevolje i slava Jeruzalema u posljednje vrijeme

Ovako govori Gospodin: »Gle, dolazi dan Gospodnji kada će se podijeliti plijen usred tebe. I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada.

Tada će Gospodin izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu, na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola, i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Gospodin, Bog tvoj, i svi sveci s njim.

U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda. Bit će to dan čudesan – znade ga Gospodin – ni dan ni noć; i u vrijeme večeri bit će svjetlo. U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola k moru zapadnom. Bit će tako ljeti i zimi.

I Gospodin će biti kralj nad svom zemljom. Sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem će se uzvisiti na svom mjestu; i bit će nastanjen – od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. Opet će se stanovati u njemu i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru.

A evo kojom će ranom Gospodin udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso će im se raspadati dok budu na nogama; oči će im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima.

U dan onaj nastat će među njima silan metež od Gospodina: jedan će drugoga za ruku hvatati, i ruka će se jednoga dizati na drugoga. I Juda će se boriti u Jeruzalemu. Tu će se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeća u velikoj množini. A slična će rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se nađe u tome taboru.

Tko preživi od svih naroda koji dođu na Jeruzalem, uzlazit će godimice da se pokloni pred Kraljem, Gospodinom nad Vojskama, i da slavi Blagdan sjenicā. Ako koje pleme zemlje ne uzađe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Gospodinom nad Vojskama, neće biti kiše za njega. Ako li pleme egipatsko ne uzađe i ne dođe, stići će ga isti udarac kojim će Gospodin udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenicā. Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan Sjenicā.

U onaj dan stajat će na konjskim praporcima ‘Gospodinu posvećen’; a u Domu Gospodnjem bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom; i svaki će lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posvećen Gospodinu nad Vojskama – svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat će ih i kuhati u njima. I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Gospodina nad Vojskama.«

OTPJEV Zah 14, 8; 13, 1; Iv 19, 34

R. U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema i u onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu * za očišćenje od grijeha.

O. Jedan od vojnika kopljem probode Isusu rebra, i odmah poteče krv i voda. * Za očišćenje.

Iz Predavanja svetoga Tome Akvinskoga, prezbitera

(Predavanje o Vjerovanju: Manja teol. dj. 2, Torino 1954, str. 216-217)

Nasitit ću se kad se pojavi tvoja slava

Vjerovanje prikladno završuje niz zbilja naše vjere kad veli: »Život vječni. Amen.« To je svrha i svršetak svih naših želja: život vječni.

U vječnome životu prvo je to što se čovjek sjedinjuje s Bogom. Jer, sam je Bog nagrada i svrha svih naših trudova. Ja sam ti zaštita i nagrada tvoja veoma velika. A to se sjedinjenje sastoji u savršenu gledanju. Sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada –licem u lice.

Nadalje, sastoji se u najvećoj hvali, kao što veli Prorok: Klicanje i radost Sionom će odjekivat, i zahvalnice i glas hvalospjeva.

Zatim, u savršenom zasićenju želje, jer ondje svaki blaženik ima sve iznad svake želje i nade. To je zato što nitko u ovome životu ne može ispuniti svoju želju i što nijedno stvorenje ne može zasititi čovjekovu želju. Jer, samo Bog zasićuje i beskonačno premašuje. Stoga i nema smirenja nego u Bogu, kao što veli Augustin: Stvorio si nas za se, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.

I budući da će sveti u domovini savršeno posjedovati Boga, očito je da će im želja biti zasićena i, zbog slave, premašena. Stoga i veli Gospodin: Uđi u radost gospodara svoga. Augustin pak kaže: U obradovane neće ući sva radost, ali će obradovani posve ući u radost. Nasitit ću se kad se pojavi slava tvoja. I opet: Ispunja dobrima želju tvoju.

Što god, dakle, usrećuje i razveseljava, ondje se nalazi posvema i preobilno. Teži li tko za nasladama, ondje je najviša i najsavršenija naslada, jer je to naslada u najvišem dobru, to jest Bogu: Naslade su vrhunske u desnici tvojoj. Napokon, život vječni sastoji se u ugodnu društvu svih blaženika. A to je društvo vrhunski ugodno, jer će ondje svatko, zajedno sa svim blaženicima, uživati sva dobra. Jer, svatko ondje ljubi drugoga kao samoga sebe, pa se i tuđemu dobru veseli kao svome. Što se više povećava radost sviju, to je veća i radost pojedinca.

OTPJEV Ps 17, 15; 1 Kor 13, 12

R. Ja ću u pravdi gledati lice tvoje, Gospodine, * i kad se probudim, nauživati se pojave tvoje.

O. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat. * I kad se probudim.

Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.