Posveta bazilikâ sv. Petra i Pavla – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica

Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.

Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.

On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.

Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?

Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.

Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,

ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.

Slava Ocu.

Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

V.

Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.

Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.

Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.

Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.

Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.

Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.

Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.

Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.

Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.

Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.

Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;

sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.

VI.

Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.

Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:

umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Slava Ocu.

Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.

Prispodoba o pastirima

Ovako mi reče Gospodin: »Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: ‘Blagoslovljen bio Gospodin, obogatio sam se!’ i pastiri ih njihovi ne štede. Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje – riječ je Gospodina nad Vojskama – nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih.«

Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. Tad rekoh: »Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek ugine! Koja mora nestati, nek nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!«

Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Gospodnja. Rekoh im tad: »Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.« Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika.

A Gospodin mi reče: »Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!« Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Gospodnjem. Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu – da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.

I reče mi Gospodin: »Uzmi još opremu bezumna pastira, jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće viđati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati.

Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!«

Proroštvo. Besjeda Gospodnja o Izraelu. Govori Gospodin koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:

»Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema.

U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. U onaj dan – riječ je Gospodnja – udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom  Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodā. Tada će u srcu reći plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca u Gospodinu nad Vojskama, Bogu njihovu!’

U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu. Gospodin će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.

U onaj dan Gospodin će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Gospodnji pred njima.«

OTPJEV Zah 11, 12. 13; Mt 26, 15

R. Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika, * tu lijepu cijenu kojom su me procijenili.

O. Reče Juda: Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati. A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. * Tu lijepu.

Iz Tumačenja o Pjesmi nad pjesmama, svetoga Grgura Niškoga

(Pogl. 2: PG 44, 802)

Molitva dobrome Pastiru

Gdje li paseš, Pastiru dobri, što na ramena uzimaš sve stado? Jer, sva je ljudska narav, što je na ramena uze, jedna ovca! Pokaži mi počivalište, povedi me na dobre travnjake, imenom me zovni da ja, ovca tvoja, čujem glas tvoj. I po glasu svome daj mi vječni život: Reci mi koga ljubi duša moja.

Zovem te imenom jer ime tvoje nadilazi svako drugo ime i sve što se može zamisliti. Nijedna razumna narav ne može to izreći ni shvatiti. Ime tvoje, kojim spoznajem tvoju dobrotu, zanijelo mi dušu za tobom. Kako da te ne ljubim, tebe koji si zavolio mene,  makar sam ja crna ovca, i život si svoj dao za ovce koje paseš? Ne može se ni zamisliti veća ljubav od ove što svoj život daješ za moje spasenje. Pouči me, dakle, gdje ti paseš, da nađem spasonosni pašnjak i nahranim se nebeskom hranom bez koje nitko ne može ući u vječni život. I da pritrčim k izvoru i zagrabim božansko piće što ga ti kao iz vrela pružaš žednima, Ti, kojemu je iz boka, kad je koplje probilo žilu, provrela voda. Tko od nje okusi, postat će mu izvorom vode koja struji u vječni život.

Kad me time napaseš, dat ćeš mi počinuti o podne, kad ću zaspati i počinuti na svjetlu koje nema sjene. Jest, podne nema sjene, jer je na zenitu sunčano svjetlo. I o podne daješ počinuti onima koje si napasao, kad domare svoje na počinak primaš u svoju spavaonicu. Ali nitko nije vrijedan tog podnevnog počinka ako nije sin svjetlosti i sin dana. Samo onaj koji se jednako odijelio od večernjih i jutarnjih tmina, to jest početka i svršetka zla, samo toga Sunce pravde stavlja na podnevno sunce da pod njim počiva.

Pouči me, dakle, veli, kako mi valja počivati i pásti i koji je put k podnevnome počinku, da ne bih kako, zbog neznanja istine, otpala od tvoje ruke voditeljice i zapala u stado gdje nema tvojih ovaca. Govori to zaručnica, sva u brizi za svoju ljepotu koju je

od Boga primila, jer želi znati i razumjeti na koji način, i to zauvijek, sačuvati sreću.

OTPJEV Ps 27, 13. 4; Fil 1, 21

R. Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. * Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u domu Gospodnjem sve dane života svoga.

O. Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. * Za jedno.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.