Sv. Margareta Škotska – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Iz Knjige proroka Zaharije

9, 1 – 10, 2

Obećanje spasa Sionu

Proroštvo. Riječ Gospodnja. Gospodin prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je počivalište; jer Gospodnji su gradovi Arama i sva plemena Izraela. Hamat također, koji s njim graniči, i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. Al’ evo, Gospod će ga osvojiti, survati u more moć njegovu, a njega će progutati oganj.

Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati, u Ašdodu stanovat će kopilad! Zatrt ću ponos Filistejaca, uklonit ću im krv iz usta i gnusobu iz zubâ. I oni će pripasti Bogu našem i bit će kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron će biti kao Jebusejac. Uz Dom svoj utaborit ću se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlačitelj neće više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu.

Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit luk ubojni. On će navijestit mir narodima; vlast će mu se proširit od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.

A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnjeve tvoje iz jama bezvodnih. Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas – ja navješćujem – dvostruko ću ti uzvratiti. Jer Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje ću, o Sione, zavitlat sinove – protiv sinova tvojih, o Javane – i učinit ću te kao mač junaka. Nad njima tad će se pojaviti Gospodin i kao munja letjet će mu strijela. Gospodin Bog u rog će zatrubit, hodit će na južnim vihorima.

Gospodin nad Vojskama zakrilit će ih, i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. Gospodin Bog njihov spasit će ih u dan onaj; kao stado on će pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni će blistat u zemlji njegovoj. Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice.

Tražite od Gospodina dažda u vrijeme proljetno! Gospodin stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu. Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira.

OTPJEV Zah 9, 9; Iv 12, 14

R. Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! * Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravedan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

O. A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: * Tvoj kralj.

Iz Govorā svetog Andrije Kretskoga, biskupa

(Govor 9, o palminim grančicama: PG 97, 1002).

Evo kralj ti tvoj dolazi, pravedan, Spasitelj!

Recimo i mi Kristu, recimo mu: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje, Kralj Izraelov! Gledajmo u nj, gledajmo u njegove palmine grančice, to jest u posljednje riječi na križu. Sretno stupajmo za njim, ne s palminim grančicama, nego proslavljujući ga uzajamnim milosrđem i milostinjom. Prostirimo pod njim kao odjeću želje svog srca, da mu noge stupe u nas te nas posve zaposjedne i sve nas posve u se obuzme i sav se posve u nas upečati. Kliknimo Sionu-Crkvi onim poklikom prorokovim: Uzdaj se, Kćeri sionska, ne boj se! Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

Dolazi on, koji je posvuda i koji sve ispunja, da u tebi, Sione, odjelotvori spasenje sviju. Dolazi on koji ne dođe zvati pravednike nego grešnike na obraćenje, da zabludjele prizove od grijeha. Ne boj se, dakle. Bog je sred tebe, poljuljat se nećeš.

Prihvati ga uzdignutih ruku, jer on je tvoje zidine izdjelao svojim rukama. Njega prihvati koji je tvoje temelje utemeljio svojim dlanovima. Njega prihvati koji je na se primio sve naše, osim grijeha, da sve to u sebi odnese. Veseli se, majko, grade Sione. Ne boj se: Svetkuj blagdane svoje. Proslavljaj njega zbog milosrđa njegova što je u tebi k nama došao. Ali i zbog sama sebe, raduj se, Jeruzaleme, pjevaj, kliči. Zasini, zasini – kliknimo tako s Izaijom, svetom trubljom Božjom – jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Gospodnja.

Koja je to svjetlost? Ona što prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. Svjetlost vjekovječna, svjetlost bez vremena što se pojavi u vremenu, svjetlost što se očitovala u tijelu, a po naravi skrovita, svjetlost što je obasjala pastire, a magima bijaše putokazom. Svjetlost što od početka bijaše na svijetu, po kojoj svijet postade, ali je ne upozna. Svjetlost što k svojima dođe, ali je oni ne primiše.

A što je to Slava Gospodnja? To je svakako križ na kojemu je proslavljen Krist; on koji je odsjaj slave Očeve. Ta sâm je uoči muke rekao: Sad je proslavljen Sin Čovječji. I Bog je proslavljen u njemu. I uskoro će proslaviti njega. Tu Krist naziva slavom svoje uzvišenje na križu. Jer, križ je Kristov slava Kristova, to jest njegovo uzvišenje. Stoga i reče: ja, kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi.

OTPJEV Ps 118, 26. 27. 23

R. Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem! * Obasjao nas Bog, Gospodin!

O. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! * Obasjao.

Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.