32. nedjelja kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).

Ant. 1. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina, *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju.«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu.

Ant. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Ps 66 (65). Zahvalnica za oslobođenje

O Gospodinovu uskrsnuću i o obraćenju pogana (Hezihije). I.

Ant. 2. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.

Kliči Bogu, sva zemljo, †
opjevaj slavu imena njegova, *
podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja! *
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja: *
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu, †
te rijeku pregaziše. *
Stog se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom, †
oči mu paze na narode *
da se ne izdignu ljudi buntovni.

Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, *
razglašujte hvalu njegovu!

Našoj je duši darovao život *
i ne dade da nam posrne noga.

Iskušavao si nas teško, Bože, *
iskušavao ognjem kao srebro.

Pustio si da u zamku padnemo, *
stisnuo lancima bokove naše.

Pustio si da nam zajašu za vrat: †
prošli smo kroz oganj i vodu, *
onda si pustio da odahnemo.

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.

II.

Ant. 3. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.

S paljenicama ću u Dom tvoj ući, *
zavjete ispuniti pred tobom

što ih obećaše usne moje, *
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.

Prinijet ću ti paljenice pretile †
s kâdom ovnova, *
žrtvovati volove i jarad.

Dođite, počujte koji se Boga bojite, *
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!

Na svoja sam usta njega zvao, *
jezikom ga hvalio.

Da sam u srcu na zlo mislio, *
ne bi me Gospodin uslišio.

No Bog me uslišio: *
obazro se na glas molitve moje.

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, *
naklonosti ne odvrati od mene!

Slava Ocu.

Ant. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.

Početak Knjige proroka Daniela

1, 1-21

Izraelski mladići vjerni na dvoru babilonskog kralja

Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova.

Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: neka budu bez nedostataka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem.

Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. Dvoranički starješina nadjene im imena: Daniel će se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego.

Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvoraničkog starješine. Starješina reče Danielu: »Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.«

Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvoranički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: »Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi, a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.« On pristade i stavi ih na kušnju deset dana.

A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti, te im davaše povrća. Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.

Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvoranički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. Kralj razgovaraše s njima, i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj, nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.

OTPJEV Usp. Dn 1, 17. 20

R. Gospodin ih je učio stezi i mudrosti, u njima je utvrdio milost svoga duha * i umnošću je ispunio njihov duh.

O. I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj, nađe da su vrsni. * I umnošću.

Početak Homilije nepoznatog pisca iz drugog stoljeća

(Pogl. 1, 1 – 2, 7: Funk 1, 145-149)

Krist je htio spasiti ono što propada

Braćo, o Isusu Kristu nam valja osjećati kao što osjećamo o Bogu, kao o sucu živih i mrtvih; ne dolikuje da malo cijenimo svoje spasenje. Jer ako osrednje cijenimo svoje spasenje, onda je i osrednja naša nada. Griješe oni koji u tome vide samo osrednja obećanja, i mi griješimo ako ne znamo odakle smo pozvani, tko nas je pozvao, kamo nas je pozvao i kolike je sve patnje Krist radi nas podnio.

Što da mu, dakle, dademo za uzvrat, kakav da mu prinesemo dar dostojan onoga što ga je on dao nama? Kako je veliko naše dugovanje njemu? On nam je svjetlost udijelio, poput oca nas je pozvao za svoju djecu, on je spasio da ne propadnemo. Kakvom hvalom da mu uzvratimo ili kakvom plaćom da mu nadoknadimo, čime da mu naplatimo sve što primismo? Bijasmo duhom tako slabi da smo se klanjali kamenju i drvu, štovali smo zlato i srebro, mjed, djela ruku čovjekovih. Sav naš život ne bijaše drugo doli smrt. Bijasmo tamom obaviti, pogled nam je zamračivala gusta magla, a evo sad su nam se oči otvorile i njegovom smo voljom raspršili oblak koji nas je okruživao.

Smilovao nam se, duboko se u duši svojoj potresao i spasio nas je vidjevši našu opačinu i našu propast, da se ne bismo ničem drugom nadali za svoje spasenje doli njemu samome. Pozvao nas je dok još ne bijasmo, htio je da ni iz čega postanemo.

Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli ona koja ima muža. Te riječi: kliči nerotkinjo, koja ne rađaš upućene su nama. Naša je Crkva bila nerotkinja prije negoli su joj bili dati sinovi. A riječi: podvikuj, ti što ne znaš za trudove znače molitve koje imamo Bogu upraviti posve jednostavno, a ne uz jauk poput žene koja je u trudovima. Riječi pak: jer osamljena više djece ima negoli ona koja ima muža znače ovo: izgledalo je da je naš narod najprije Bog napustio, a sada kad smo uzvjerovali, brojniji smo od onih koji su smatrali da Boga posjeduju.

Drugi odlomak Svetog pisma veli: Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike. Time se želi reći da treba spasiti one koji propadaju. Uistinu je ovo veliko i čudesno djelo: poduprijeti ne zgrade koje su čvrste, već one koje se ruše. Tako je i Krist htio spasiti ono što propada i mnoge je sačuvao došavši i pozvavši nas koji smo već bili u propasti.

OTPJEV 1 Sol 5, 9-10; Kol 1, 13

R. Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našemu Isusu Kristu, koji je za nas umro, * da zajedno s njime živimo.

O. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje. * Da zajedno.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.