Spomen svih vjernih pokojnika (Dušni dan) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Na kraju psalama i hvalospjeva govori se Slava Ocu, a ne Pokoj vječni.

Ps 40 (39), 2-14. 17-18. I.

Ant. 1. Od zemlje si me oblikovao i tijelom me odjenuo: Izbavitelju moj, Gospodine, uskrisi me u posljednji dan.

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, *
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

Izvuče me iz jame propasti, *
iz blata kalnoga;

noge mi stavi na hridinu, *
korake moje ukrijepi.

U usta mi stavi pjesmu novu, *
slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: *
uzdanje će svoje staviti u Gospodina.

Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, †
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, *
za onima koji se predaju prijevari.
Množiš čudesa svoja,

Gospodine, Bože moj, *
i naume svoje za nas – ravna ti nema!

Kazivat ih i objavljivati želim, *
al’ odveć ih je da bi se nabrojit mogli.

Žrtva i prinos ne mile ti se, †
nego si mi uši otvorio: *
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!« *
U svitku knjige piše za mene:

»Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, *
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Slava Ocu.

Ant. Od zemlje si me oblikovao i tijelom me odjenuo: Izbavitelju moj, Gospodine, uskrisi me u posljednji dan.

II.

Ant. 2. Gospodine, bilo ti milo da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

Pravdu ću naviještat u zboru velikom, †
i usta svojih zatvoriti neću, *
Gospodine, sve ti je znano.

Tvoju pravdu neću kriti u srcu, *
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.

Tajit neću dobrote tvoje, *
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, *
dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda čuvaju.

Jer me okružiše nesreće nebrojene, *
krivice me moje sustigoše
da gledat ne mogu:

više ih je no vlasi na glavi, *
i srce mi je stoga klonulo.

Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; *
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

Neka kliču i nek se vesele u tebi *
svi koji te traže!

Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!« *
svi koji spasenje tvoje ljube.

Bijedan sam ja i nevoljan, *
al’ Gospodin se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj; *
o Bože moj, ne kasni!

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, bilo ti milo da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

Ps 42 (41)

Ant. 3. Žedna mi je duša, Boga, Boga živoga. O kad ću doći i lice Božje gledati?

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, *
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: *
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?«

Duša moja gine kada se spomenem †
kako koračah u mnoštvu *
predvodeć ga k Domu Božjemu

uz radosno klicanje i hvalopojke *
u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!

Tuguje duša u meni, †
stoga se tebe spominjem *
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: *
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

Nek mi danju Gospodin naklonost udijeli, *
a noću pjesmom ću hvalit Boga života svog.

Reći ću Bogu: †
»Hridino moja, zašto me zaboravljaš? *
Zašto obilazim žalostan,
pritisnut dušmanima?«

Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?«

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!

Slava Ocu.

Ant. Žedna mi je duša, Boga, Boga živoga. O kad ću doći i lice Božje gledati?

Iz Prve poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola

15, 12-34

Uskrsnuće Kristovo – nada vjernika

Braćo, ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: »Sve je podloženo«, jasno – sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih? Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. Ne varajte se: »Zli razgovori kvare dobre običaje.« Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

OTPJEV 1 Kor 15, 25-26; usp. Otk 20, 13. 14

R. Krist treba da kraljuje, dok Bog ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. * Kao posljednji neprijatelj bit će uništena Smrt.

O. Tada će Smrt i Podzemlje predati svoje mrtvace, i Smrt i Podzemlje bit će bačeni u jezero ognjeno. * Kao posljednji.

Ili:

Iz Prve poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola

15, 35-57

Uskrsnuće mrtvih i Gospodinov dolazak

Braćo, reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u snazi; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno.

Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali, nȅ bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivost. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!

OTPJEV Usp. Job 19, 25. 26. 27

R. Ja znadem dobro: Moj Izbavitelj živi, i u posljednji ću dan iz zemlje uskrsnuti. * Iz svoje ću puti tad vidjeti Boga, spasitelja svoga.

O. Njega ću ja sam kao svoga gledati, očima mojim neće biti stranac. * Iz svoje ću puti tad vidjeti Boga, spasitelja svoga.

Ili:

Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola

4, 16 – 5, 10

Kad se naš zemaljski dom razruši, imamo vječni dom na nebesima

Braćo, ako se naš izvanji čovjek i raspada, unutarnji se iz dana u dan obnavlja. Tȁ ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog; tȁ vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. Dȁ, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. A za to nas je sazdao Bog – on koji nam dade zalog Duha. Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Tȁ u vjeri hodimo, ne u gledanju. Dȁ, puni smo pouzdanja i najradije bismo se udaljili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni, da mu omilimo. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

OTPJEV

R. Gospodine, nemoj me suditi po mojim djelima: ništa vrijedno ne učinih pred tobom, zato molim veličanstvo tvoje: * Izbriši, Bože, moje bezakonje.

O. Operi me svega, Gospodine, od moje krivice, od grijeha me moga očisti. * Izbriši.

Iz Knjige o preminuću brata Satira, svetog Ambrozija, biskupa

(Knj. 2, 40. 41. 46. 47. 132. 133: CSEL 73, 270-274, 323-324)

Boravimo s Kristom da bismo s njim živjeli

Vidimo da je i smrt dobitak, a život kazna. Zbog toga i kaže Pavao: Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak. Što je Krist ako ne smrt tijelu a život duhu? Stoga umrimo s njime da bismo s njim živjeli. Svaki se dan vježbajmo i težimo za smrću kako bi se naša duša naučila tim odjeljivanjem odvojiti od tjelesnih požuda. Kao u uzvišeno smještena, kamo ne mogu doprijeti zemaljske pohote i uza se je prilijepiti, nek prihvati sliku smrti kako je ne bi zatekla kazna smrti. Protivi se naime zakon tijela zakonu duha i predaje ga zakonu zablude. Ali gdje je lijek? Tko će me osloboditi od tijela smrti? Milost Božja po Isusu Kristu našem Gospodinu.

Imamo liječnika, upotrebljavajmo lijek. Naš je lijek milost Kristova, a tijelo smrti naše je tijelo. Prema tome otputujmo od tijela da ne otputujemo od Krista. Makar smo u tijelu, ne povodimo se za tjelesnim niti dopuštajmo prevlast naravi, nego većma želimo milosne darove.

Što još nadodati? Smrću je jednoga otkupljen svijet. Krist je mogao i da ne umre, da to nije htio, ali je držao da smrt ne valja izbjeći kao da je nešto nisko. Isto tako ne bi nas bio bolje spasio nečim drugim, različitim od smrti. Prema tome njegova je smrt život za sve. Označeni smo njegovom smrti; moleći naviještamo njegovu smrt; prinoseći propovijedamo njegovu smrt; njegova je smrt pobjeda; njegova je smrt otajstvo; smrt je njegova godišnji blagdan svijeta.

Što da tome nadodamo o njegovoj smrti kad dokazujemo božanskim primjerom da je sama smrt tražila besmrtnost i da je smrt samu sebe otkupila? Smrt, stoga, ne treba oplakivati jer je ona uzrok općega spasenja. Od smrti ne valja bježati jer od nje nije utekao niti je prezreo Sin Božji.

Smrt doduše ne bijaše nešto prirodno, već je postala prirodom. Bog naime nije smrt ustanovio od početka, već ju je dopustio kao lijek. Ljudski je život, prekršajem osuđen na dugotrajan trud i nepodnošljivo uzdisanje, počeo biti bijedan: trebao je postojati konac zala da bi smrt povratila što je život izgubio. Besmrtnost je više na teret nego na korist ako milost ne doskoči.

Duh treba otputovati iz ovog krivudavog života i smeća zemljanog tijela i požuriti se onim višnjim vijećima, iako na svece spada stići, iskazati Bogu hvalu koju mu govore, kako nalazimo u proročkom čitanju, oni s citrom: Velika su i divna djela tvoja, Gospodine, Bože svemogući. Pravedne su i istinite staze tvoje, Kralju naroda. Tko se neće bojati i veličati ime tvoje? Jer samo si ti svet, jer svi će narodi doći i klanjati se pred tobom. Isto tako oni gledaju, Isuse, tvoju svadbu na koju je iz zemaljskog u nebesko dovedena Zaručnica – k tebi će doći svako tijelo – uz zajedničko pjevanje radosti. Ona nije više podložna svijetu, već sjedinjena s duhom.

Sveti je David prije svega želio da to promatra i vidi. Najposlije veli: Samo jedno molim Gospodina, samo to želim: da stanujem u domu Gospodnjem sve dane života svoga i vidim slavu Gospodnju.

OTPJEV Usp. 2 Mak 12, 45; Mt 13, 43

R. Oni koji usnu pobožno * imat će najljepšu nagradu.

O. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. * Imat će.

Gospodine, usliši nam molitve: vjerujemo da si svoga Sina uskrisio od mrtvih, učvrsti nam nadu da ćeš uskrisiti i našu pokojnu braću i sestre. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.