Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
O pobjedniče Isuse.
Nek duša naša najprije
Sad s tobom, Kriste, uskrsne
Od druge smrti slobodna.
Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrlit, Kriste, u susret
Svoj uskrs s tobom slavimo.
Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.
Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.
Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja
Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5). I.
Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.
Slava Ocu.
Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,
da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.
III.
Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †
Sine moj, pazi na moje riječi.Prigni uho svoje mojim besjedama.
Početak Prve knjige o Makabejcima
1, 1-25
Pobjeda i bahatost Grkâ
Aleksandar Makedonac, sin Filipov – tada već gospodar Grčke – provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje. Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak. Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.
A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području. Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.
Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga.
U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« I mnogima se to svidjelo. Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat.
A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom. Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim priborom, stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli. Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći. Oplijenivši sve to vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.
OTPJEV 2 Mak 7, 33; Heb 12, 11
R. Ako se Bog naš na trenutak na nas i razgnjevi, da nas pokara i pouči, * Gospodin će se opet pomiriti sa svojim slugama.
O. Isprva se čini da je svako odgajanje žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi plod pravednosti. * Gospodin.
Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes II. vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu
(Br. 78)
Promicanje mira
Mir nije puka odsutnost rata, niti se svodi jedino na uspostavu ravnoteže među protivničkim silama. On ne nastaje niti iz nasilne vladavine, nego se doista s pravom naziva djelom pravde. Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov božanski Utemeljitelj i što treba da ga ostvare ljudi, koji žeđaju za sve savršenijom pravdom. Budući da je opće dobro čovječanstva u osnovi, doduše, određeno vječnim zakonom, ali je ono u svojim konkretnim zahtjevima tijekom vremena podvrgnuto stalnim promjenama, mir se nikada ne stječe jednom zauvijek, nego ga stalno treba graditi. Osim toga, budući da je ljudska volja nestalna i ranjena grijehom, ostvarenje mira traži od svih trajno svladavanje strasti i budnost zakonite vlasti.
No to ipak nije dovoljno. Takav se mir na zemlji može postići samo ako se osigura dobro osobâ i ako ljudi s povjerenjem i slobodno međusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca. Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda. Međutim, zemaljski mir što se rađa iz ljubavi prema bližnjemu odraz je i učinak Kristova mira, koji izlazi iz Boga Oca. Sam, naime, utjelovljeni Sin, knez mira, svojim je križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom Tijelu. U svom je tijelu ubio mržnju i slavom svoga uskrsnuća izlio je Duha ljubavi u ljudska srca.
Stoga se svi kršćani usrdno pozivaju da se provodeći u život istinu u ljubavi ujedine sa svim doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir. Vođeni istim Duhom ne možemo a da ne pohvalimo one koji se u borbi za svoja prava odriču nasilnih čina i posižu za sredstvima obrane koja su, uostalom, na raspoloženju i slabijima, dakako, pretpostavivši da je to moguće bez povreda prava i dužnosti drugih ili zajednice.
OTPJEV Usp. 1 Ljet 29, 11-12; 2 Mak 1, 24
R. Tvoja je, Gospodine, sila, tvoje je kraljevstvo; ti si uzvišen nad sve narode. * Daj, Gospodine, mir našim danima.
O. Bože, Stvoritelju svega, strašni i jaki, pravedni i milosrdni. * Daj.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.