Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Odjekuj, nebo, hvalama:
Zbor apostola Gospodnjih
Sa zemljom svom proslavljujmo.
I svijetu svjetla istinska,
Iz svega srca molimo:
Uslišite nam molitve.
I otvarate njega njom:
Od krivnje naše, molimo,
Odriješite nas grešnike.
Da zapovijed vam slušaju:
Izliječite nam slabi duh
I kreposti umnožite.
Na kraju vrati na zemlju,
Nek i nas tada milostiv
Veseljem vječnim nadijeli.
I tebi, Duše Presveti,
Nek bude, ko što bila je,
I sad i vazda slava sva. Amen.
Ps 116 (115)
Ant. 1. Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
Ja vjerujem i kada kažem: *
»Nesretan sam veoma.«
U smetenosti svojoj rekoh: *
»Svaki je čovjek lažac!«
Što da uzvratim Gospodinu *
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja *
i zazvati ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim *
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, †
tvoj sluga, sin službenice tvoje – *
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjega, *
posred tebe, Jeruzaleme!
Slava Ocu.
Ant. Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
Ps 126 (125)
Ant. 2. Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama *
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući *
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom *
noseći snoplje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.
Hvalospjev (Ef 1, 3-10)
Ant. 3. Više vas ne zovem slugama; nazvao sam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Blagoslovljen Bog i Otac *
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim *
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra †
prije postanka svijeta *
da budemo sveti i neporočni pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
za sebe
po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome †
u kome, njegovom krvlju, *
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli *
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem.
Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
sve – na nebesima i na zemlji.
Slava Ocu.
Ant. Više vas ne zovem slugama; nazvao sam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Krist »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.
Kazujte poganima * slavu Gospodnju. Kazujte.Svim narodima čudesa njegova. * Slavu Gospodnju. Slava Ocu. Kazujte.
Ant. O preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjedjeti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. O preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjedjeti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Braćo, nazidani smo na temelju apostolā. Pomolimo se stoga Ocu svemogućemu za sveti narod njegov i zavapijmo prošnjom:
Gospodine, sjeti se Crkve svoje.
Oče, htio si da se tvoj Sin od mrtvih uskrišen očituje najprije apostolima:
– daj da mu budemo svjedoci sve do kraja zemlje.
Svoga si Sina poslao svijetu da siromasima naviješta blagovijest spasenja:
– daj da se evanđelje propovijeda svakome stvorenju.
Sina si svoga poslao da sije sjeme riječi:
– daj da i mi u muci sijući riječ, u radosti je žanjemo.
Sina si svoga poslao da svijet krvlju svojom s tobom pomiri:
– daj da svi mi surađujemo na pomirenju svijeta s tobom.
Sina si svoga postavio u nebu zdesna sebi:
– uvedi u kraljevstvo blaženih naše drage pokojnike.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Bože, ti si nas po blaženim apostolima priveo spoznanju svoga imena. Zagovorom svetoga Šimuna i Jude Tadeja nek Crkva tvoja neprestano raste pristupom novih vjernika. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.