Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Zdravo, dane, danâ slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Svojom slavom, dane prvi!
Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pakô kleti,
Nebo, zemlja pomireni.
Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Palom rodu Adamovu.
Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Sina svoga na svijet posla.
Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
U tor nosi na ramenu.
Nastaje mir po svem svijetu,
Savezi se svuda šire,
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
S pjesmom skladnom nebesnikâ
Majka Crkva glas svoj spaja,
Hvala Bogu! Aleluja!
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Blago vašim očima što vide.I ušima što slušaju.
Početak Knjige Mudrosti
1, 1-15
Pohvala Mudrosti Božje
Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca. Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju, i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru. A podmukle misli otuđuju od Boga, i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku, i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu. Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih, i uzmiče kad se nepravda pojavi.
Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire, i sluša njegove riječi. Doista Duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori, niti će ga mimoići osvetnička pravda. Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju, i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda, da se kazne bezakonja njegova. Jer postoji uho ljubomorno koje čuje sve, i ne izmiče mu ni glasak najtišeg gunđanja. Čuvajte se isprazna gunđanja, i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih. Jer Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna.
OTPJEV Izr 3, 13. 15. 17; Jak 3, 17
R. Blago čovjeku koji je stekao mudrost: skupocjenija je od sveg bogatstva. * Njezini su putovi putovi miline, i sve su njene staze pune spokoja.
O. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova. * Njezini su putovi.
Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape
(Pogl. 19, 2 – 20, 12: Funk 1, 87-89)
Bog sve obdaruje i tako skladno uređuje svijet
Uprimo svoj pogled u Oca i Stvoritelja svega svijeta i prionimo čvrsto uz njegova čudesna i neprocjenjiva dobročinstva i darove mira. Promatrajmo Boga svojom mišlju; očima svoje duše gledajmo njegovu strpljivu volju i razmišljajmo kako se pokazuje blag prema svakomu svome stvoru.
Nebesa se pokreću njegovim ravnanjem i podložna su mu u miru; dan i noć se izmjenjuju kako im je odredio, a nikada jedno drugome ne smeta. Sunce, Mjesec i zvijezde skladno i bez zastranjivanja, po svom redu, prevaljuju krug koji im je propisao. Plodna zemlja po njegovoj odluci donosi ljudima, životinjama i svim živim bićima na zemlji obilnu hranu u svoje vrijeme; ona se ne udaljuje od njegovih zakona, niti mijenja red koji je on postavio.
Neistraživi ponori i nedokučive dubine podzemlja podvrgavaju se istim zakonima. Neizmjerno more u prostoru koji je on zacrtao da ga zatvara, ne prelazi granica u koje ga je zatvorio, nego je podložno onome što je on odredio. On je naime rekao: Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek se lomi ponos tvog valovlja. Oceani, koje čovjek ne može proniknuti, i svjetovi koji su nad njim podložni su tim istim zakonima njihova Gospodara.
Godišnja doba proljeće, ljeto, jesen i zima, u miru se izmjenjuju. Vjetrovi bivaju u prikladno vrijeme pušteni i bez zapreke vrše svoju ulogu. I drevni izvori, stvoreni za radost i zdravlje ljudi, nikada ne prestaju davati iz svoje utrobe vodu koja uzdržava ljudski život. I sitne životinje znadu se ujedinjavati u miru i slozi.
Tako je višnji Graditelj i Gospodar u svemu svojem stvaranju htio da vlada mir i sklad, jer on želi dobro svim svojim stvorenjima i preobilno se pokazuje velikodušan prema nama koji se utječemo njegovoj dobroti, po Gospodinu našemu Isusu Kristu, kojemu neka je slava i moć u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV Usp. Jdt 9, 17; 6, 15
R. Gospodine, Gospodaru neba i zemlje, stvoritelju vodâ, kralju svekolikog stvorenja, * čuj molitvu svojih slugu!
O. Gospodine Bože, kralju neba i zemlje, pogledaj na poniznost našu. * Čuj.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.