Sv. Ivan Pavao II. – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu

Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4). I.

Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.

Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!

Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«

A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.

Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe

koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?

Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.

Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.

II.

Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.

Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.

A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.

Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.

Slava Ocu.

Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

III.

Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.

Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!

Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.

Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!

Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!

Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču

kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:

»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«

A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.

Slava Ocu.

Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.

Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.

Iz Knjige proroka Baruha

1, 14 – 2, 5; 3, 1-8

Molba pokajničkog naroda

Čitajte knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kući Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja. Recite tada:

»Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni, i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas.

Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. Tad navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našemu.

Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: pod čitavim nebom nije se još dogodilo ništa slično onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu – da se jelo meso sina i kćeri. Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo među svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer – sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova.

Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: Čuj, Gospode, i smiluj se, jer smo sagriješili pred tobom. Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.

Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svojega. Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. Tȁ zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje, zbog svih opačina naših, Gospodine Bože naš.«

OTPJEV Ef 2, 4-5; usp. Bar 2, 12

R. Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, * nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ oživi zajedno s Kristom.

O. Sagriješismo, bijasmo bezbožni i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospodine, Bože naš. * Nas.

Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa

(Posl. 130, 14, 27 – 15, 28: CSEL 44, 71-73)

Duh Sveti posreduje za nas

Tko ono jedno moli od Gospodina i to traži, sigurno i bez brige moli i ne plaši se da će mu možda naškoditi ako to primi. Što god drugo primili, ako i molimo kako treba, bez toga jednoga ništa ne koristi. Samo je jedan istinit i blažen život: promatrati Božje blaženstvo navijeke u besmrtnosti i neraspadljivosti tijela i duše. Radi toga jednog bez ikakve neumjesnosti tražimo i molimo ostale stvari. Tko posjeduje to jedno, imat će sve što hoće. Tu se ne može ni htjeti ni imati nešto što ne bi bilo dolično.

Tu je izvor života za kojim treba da sada žeđamo u molitvi sve dok živimo u nadi i dok ne ugledamo ono čemu se nadamo, u zaštiti krila Onoga pred kojim je svaka želja naša, da se nasitimo od obilja kuće njegove i napijemo iz izvora slasti njegove. Kod njega je izvor života i u njegovu svjetlu vidjet ćemo svjetlost, kad se zasiti u dobrima naša želja i kad više ništa neće biti što ćemo tražiti jecajući, nego ćemo to posjedovati radujući se.

Budući da sam mir, pa i onaj koji tražimo u molitvi, nadilazi svaki ljudski um, ne znamo što molimo i kad za nj molimo. Ono naime što si ne možemo predočiti, toga niti ne poznajemo. Kakva god misao nadošla, odbacujemo je, odbijamo i ne prihvaćamo, jer smo spoznali da nije to ono što tražimo, premda još ne shvaćamo što bi to bilo.

U nama, dakle, postoji neko, da tako kažem, naučeno neznanje, ali naučeno od Duha Božjega koji pritječe u pomoć našoj slabosti. Kad Apostol kaže: Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga čekamo, odmah nadodaje: Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srce zna koja je želja Duha, zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.

To ne smijemo tako shvatiti da Duh Sveti, koji je u Trojstvu nepromjenljivi Bog i s Ocem i Sinom jedan Bog, posreduje za svete kao netko tko ne bi bio Bog. Rečeno je: Posreduje za svete, jer čini da sveti posreduju, kao što je rečeno: Iskušava vas Gospodin Bog vaš da dozna da li ga ljubite, to jest da učini da vi znate. Tako čini da sveti posreduju neizrecivim uzdisajima, nadahnjujući im želju za tako velikom, još nepoznatom stvarnosti, koju strpljivo iščekujemo. Kako se, naime, može govoriti o nečemu što se želi a što se ne poznaje? Istina, ako bi to bilo sasvim nepoznato, onda se ne bi moglo ni željeti, a opet ako bi to bilo očevidno, onda se ne bi moglo željeti niti s uzdisajima tražiti.

OTPJEV Rim 8, 26; Zah 12, 10

R. Doista, ne znamo što da molimo kako valja. * Sâm se Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

O. U onaj dan, govori Gospodin, izlit ću na dom Davidov i na Jeruzalemce duh milosni i molitveni. * Sâm.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.