Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige o Esteri
4, 17k-17z
Molitva kraljice Estere
U one dane kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima, posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati, posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.
Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospodine, izabrao Izraela među svim drugim narodima: naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu, i da si za njih učinio sve što si im obećao.
Ali smo sad sagriješili pred tobom, i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših, jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine!
I sad oni, nezadovoljni već gorčinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih, da će poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, začepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, a otvoriti usta narodâ da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.
Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas. Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jadâ i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike.
A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca.
Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja, i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. I od dana uzdignuća svoga do danas, sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov.
Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!«
OTPJEV Usp. Est 14, 12. 13. 9; Job 24, 23
R. Okrijepi me, Kralju svetaca i vladaru svakog gospodstva. * Metni u moja usta primjerenu i dobru riječ.
O. Daj nam, Gospodine, mjesto pokore i ne zatvori usta onih koji tebi, Gospodine, pjevaju. * Metni.
Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa
(Posl 130, 12, 22 – 13, 24: CSEL 44, 65-68)
Ništa nećeš naći što nije sadržano u Gospodnjoj molitvi
Tko, na primjer, kaže: Proslavi se među svim narodima kao što si proslavljen među nama, i: Neka se tvoji proroci pokažu pravednima, što drugo kaže nego: Sveti se ime tvoje?
Tko kaže: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas, što drugo kaže nego: Dođi kraljevstvo tvoje?
Tko kaže: Korake moje upravljaj da nikakva opačina ne ovlada mnome, što drugo kaže nego: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji?
Tko kaže: Ne daj mi siromaštva ni bogatstva, što drugo kaže nego: Kruh naš svagdanji daj nam danas?
Tko kaže: Spomeni se, Gospodine, Davida i sve revnosti njegove, ili: Gospodine, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, ako zlom uzvratih prijatelju, što drugo kaže nego: Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim?
Tko kaže: Izbavi me od dušmanina, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika, što drugo kaže nego: Izbavi nas od zla?
Ako pogledaš sve riječi svetih molitava, smatram da nećeš naći ništa što nije uključeno i sadržano u toj Gospodnjoj molitvi. Zato je slobodno u molitvi ovim ili onim riječima isto reći, ali ne smije biti slobodno nešto drugo reći.
Bez sumnje, to treba moliti i za nas i za naše i za nepoznate i za same neprijatelje. Premda jedan moli za ovo, a drugi za ono, duševno raspoloženje molitelja nastaje ili se povećava ovisno od blizine ili daljine potrebe.
Smatram da si poučen ne samo kako ćeš moliti, nego i što ćeš moliti, i to ne od mene nego od onoga koji se udostojao da nas poučava.
Treba moliti i tražiti od Gospodina Boga blaženi život. Što je blaženo, razni razno misle. Ali zašto bismo se mi povodili za raznim mišljenjima? Kratko i istinito stoji u Božjem Pismu: Blago narodu kojemu je Gospodin Bog. Da budemo u tom narodu i da bismo uspjeli njega promatrati i s njim zauvijek živjeti, svrha je naloga: ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i iskrene vjere.
Dobra savjest ima nadu u spomenutim trima vrlinama. Vjera, nada i ljubav vode molitelja prema Bogu, to jest onoga koji vjeruje, nada se, želi i razmišlja o onomu što traži od Gospodina u Gospodnjoj molitvi.
OTPJEV Ps 102, 2, usp. 18; 130, 2
R. Gospodine, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! * Jer ti, o Bože, ne prezireš molbe siromaha.
O. Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! * Jer ti.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.