Sv. Ivan Brebefski, Izak Jogues i drugovi – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Iz Knjige o Esteri

4, 1-17

Haman traži da usmrti sve Židove

Kad Mordokaj doznade da se židovski narod ima uništiti, razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj.

Esterine djevojke i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.

Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri, te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod.

»Sjeti se dana siromaštva svoga, kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas smrti.«

Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: »Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju.«

Mordokaju bjehu saopćene Esterine riječi, pa on poruči Esteri: »Nemoj misliti da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svih Židova: jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći će Židovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?«

Estera i opet poruči Mordokaju: »Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću.« Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera.

OTPJEV Usp. Est 14, 14; Tob 3, 13; Jdt 6, 15

R. Nikada se ni u koga nisam uzdao osim u tebe, Bože Izraelov. * Ti se gnjeviš, ali ćeš biti i milostiv, i sve grijehe ljudi u nevolji otpuštaš.

O. Gospodine Bože, stvoritelju neba i zemlje, pogledaj na neznatnost našu. * Ti se gnjeviš.

Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa

(Posl. 130, 11, 21 – 12, 22: CSEL 44, 63-64)

Gospodnja molitva

Nama su potrebne riječi da se prisjetimo onoga i razmatramo o onome što tražimo, a ne da mislimo kako riječi Gospodina uvjeravaju ili utječu na njega.

Kad, dakle, kažemo: Sveti se ime tvoje, opominjemo sami sebe da želimo da njegovo ime, koje je uvijek sveto, bude sveto također i kod ljudi, to jest da se ne prezire. To ne koristi Bogu, nego ljudima.

I u riječima: Dođi kraljevstvo tvoje, koje će sigurno doći željeli mi to ili ne, izražavamo našu želju da to kraljevstvo nama dođe i da zaslužimo u njemu kraljevati. Kad kažemo: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji, prosimo od njega samu krepost poslušnosti, da tako u svemu vršimo njegovu volju kao što je vrše i nebeski anđeli.

Kad kažemo: Kruh naš svagdanji daj nam danas, riječ danas označava ovo vrijeme. Tim riječima ili tražimo ono što trebamo a sve to označujemo kruhom kao najdragocjenijim dijelom; ili tražimo sakramenat euharistije, koji je potreban u ovom vremenu, ali ne da postignemo sreću ovoga vremena, nego onu vječnu sreću.

Kad kažemo: Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, podsjećamo se na ono što imamo tražiti i što imamo činiti da bismo to zaslužili primiti.

Kad kažemo: Ne uvedi nas u napast, opominjemo sebe da tražimo da ne bismo, lišeni njegove pomoći, prevareni privoljeli ili slomljeni popustili nekoj napasti.

Kad kažemo: Oslobodi nas od zla, prizivamo sebi u pamet da još nismo u onom dobru gdje nas ne muči nikakvo zlo. Ta zadnja molba u Gospodnjoj molitvi tako je široka da kršćanin, nalazeći se u bilo kojoj nevolji, tu odlaže uzdisaje, tu izlijeva suze, tu započinje, tu se zadržava, tu završava molitvu. Treba, dakle, da nas na sve to podsjete te riječi.

Izgovarali mi bilo koje druge riječi, one ili pripremaju duševno raspoloženje molitelja da dođe jače do izražaja ili naknadno utječu da se to duševno raspoloženje poveća. Ako želimo ispravno i dolično moliti, ne izgovarajmo ništa drugo osim onoga što se nalazi u Gospodnjoj molitvi. Ako netko u molitvi upotrebljava riječi koje se ne mogu dovesti u vezu s Gospodnjom molitvom, taj premda moli na tjelesan način, dopušteno moli. Iako se za mnogo toga ne može reći da je nedopušteno, ipak onima koje je preporodio Duh Sveti dolikuje da se mole samo na duhovan način.

OTPJEV 2 Mak 1, 5. 3

R. Uslišao vam Gospodin molitve i pomirio se s vama, * i ne ostavio vas u vrijeme nevolje, Gospodin, Bog vaš!

O. Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite! * I ne ostavio vas.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.