Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Isusovih apostola,
Revan s njima radnik ti si,
S njima naše primi hvale!
Radosnu vijest svijetom nose:
Po njoj svijetu svjetlo sviće,
Istina i mir mu cvatu.
Radi tvoga Evanđelja.
Kao nitko, ti nam crtaš
Preblagi lik Spasitelja.
Posreduj nam molbom svojom:
Stostruko nek svuda rodi
Spasonosno sjeme Riječi.
Svega svijeta Spasitelju,
Vjernike što svoje vodi
U dom vječni Boga Oca. Amen.
Antifone i psalmi kao na Zajedničkom slavlju apostola.
Ps 19 (18 A)
Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ps 64 (63)
Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Ps 97 (96)
Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.
Iz Djela apostolskih
9, 27-31; 11, 19-26
Crkva ispunjena utjehom Duha Svetoga
U one dane: Barnaba uze Savla i povede ga k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedujući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
Vijest o tom doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Tȁ bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
OTPJEV Dj 12, 24; 13, 48. 52
R. Riječ je Gospodnja rasla i širila se. * I povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.
O. A učenici se ispunjahu radošću i Duhom Svetim. * I povjerovaše.
Iz Homilijā na Evanđelja, svetoga Grgura Velikog, pape
(Hom. 17, 1-3: PL 76, 1139)
Gospodin slijedi svoje propovjednike
Gospodin i naš Spasitelj, predraga braćo, nekad nas opominje govorima, a nekad djelima. Sama su naime njegova djela njegove zapovijedi jer dok nešto skrovito čini, obznanjuje što smo dužni činiti. Tako, evo, po dvojicu svojih učenika šalje na propovijedanje jer postoje dvije zapovijedi ljubavi, tj. ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Po dvojicu učenika Gospodin šalje propovijedati i to nam na šutljiv način govori jer u komu nema ljubavi prema drugomu, ni u kom slučaju ne smije preuzeti službu propovijedanja.
Dobro je pak rečeno jer ih posla pred svojim licem u svaki grad i mjesto kamo je imao sam doći. Gospodin naime slijedi svoje propovjednike, jer propovijedanje prethodi; Gospodin dolazi tada u stan naše duše kad prethode riječi poticanja te ona po njima prihvaća istinu. Radi toga Izaija veli tim propovjednicima: Pripravite put Gospodnji, ravnima učinite staze Boga našega. Zbog toga im i Psalmist upućuje: Pripravite put onome koji uzlazi sa zapada. Sa zapada uzlazi Gospodin jer gdje u muci ležaše mrtav, ondje uskrsnućem očitova svoju veću slavu. Sa zapada naime uzlazi jer je pretrpljenu smrt zgazio svojim uskrsnućem. Njemu dakle koji uzlazi sa zapada pripravljamo put kad njegovu slavu propovijedamo vašim dušama da bi ih, kad sam dođe, poslije obasjao prisutnošću svoje ljubavi.
Čujmo što veli nakon što su poslani propovjednici. Žetva je doduše velika, ali su radnici malobrojni. Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Dok je žetva velika, radnici su malobrojni. O tom bez velike tuge ni govoriti ne možemo jer makar ih ima koji bi poslušali dobro, nema ih koji bi govorili. Eto svijet je pun svećenika, ali tek poneki se radnik nađe u žetvi Božjoj, jer prihvatismo doduše svećeničku službu, ali ne ispunjavamo djelo službe.
Ali pomislite, predraga braćo, pomislite što veli: Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Vi za nas molite da budemo sposobni raditi onako kako je vas dostojno; da nam se jezik ne bi ukočio dok vas opominjemo i da nas ne bi, kad prihvatimo zadaću propovijedanja, sama naša šutljivost sudila kod pravednoga Suca.
OTPJEV Usp. Lk 1, 3. 4; Dj 1, 1
R. Pošto je sve, od početka, pomno ispitao, sve je po redu napisao u Evanđelju * da upoznamo istinu onih riječi o kojima smo poučeni.
O. Sastavio je knjigu o svemu što je Isus činio i učio. * Da upoznamo.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, svetog si Luku izabrao da propovijedanjem i spisima objavi otajstvo tvoje ljubavi prema siromasima. Daj da kršćani, koji se tvojim imenom diče, ostanu jedno srce i jedna duša i svi narodi svijeta vide tvoje spasenje. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.