29. nedjelja kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno

pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.

Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.

Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.

U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!U svakoj se mudrosti uzajamno poučavajte.

Početak Knjige o Esteri

1, 1-3. 9-13. 15b-16. 19; 2, 5-10. 16-17

Odbacivanje Vašti i izabranje Estere

Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrđavi grada Suze, treće godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odličnici i pokrajinski upravitelji. I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palači kralja Ahasvera.

Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna. Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni, i njegova se srdžba rasplamsa. Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao među onima koji su poznavali zakone i pravo. A kraljica Vašti se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopćili dvorani.

Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: »Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne među zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje.«

U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. On je bio protjeran iz Jeruzalema među prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kćerku.

Kako se začu za kraljevu riječ i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrđavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena. Djevojka se svidje njegovim očima, steče ona njegovu naklonost, i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. Estera ne spomenu niti naroda niti obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to učini.

Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaču, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje, i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom.

OTPJEV Ps 113, 5-8; Lk 1, 51-52

R. Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgor nebo i zemlju? * Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha da ga posadi s prvacima.

O. Rasprši oholice umišljene, silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. * Podiže.

Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa

(Posl. 130, 8, 15. 17 – 9, 18: CSEL 44, 56-57, 59-60)

Neka se naša želja vježba u molitvi

Zašto nas mnoge stvari rastresaju i zašto tražimo što ćemo moliti, bojeći se da ne bismo možda molili kako ne treba. Zašto radije ne kažemo sa Psalmistom: Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u domu Gospodnjemu sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam? Tu ne nastaje nijedan dan dolaženjem i odlaženjem, niti je početak jednoga svršetak drugoga. Svi su dani zajedno bez svršetka ondje gdje ni sam život, komu pripadaju ti dani, nema svršetka.

Da bismo postigli taj blaženi život, sam nas je istiniti Život naučio da nam molitva ne bude glagoljiva, kao da ćemo biti bolje uslišani time što budemo govorljiviji. Tȁ molimo se Gospodinu, koji, kako on sam kaže, zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili.

Onaj koji zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili, potiče našu dušu da shvatimo kako naš Gospodin i Bog ne želi upoznati našu volju koju ne može ne poznavati, nego da se naša želja vježba u molitvama, kako bismo mogli primiti ono što nam sprema dati. To je veoma veliko, ali mi smo maleni i ograničeni da to primimo. Zato nam Pismo kaže: Raširite se; ne budite s nevjernicima pod istim jarmom.

To što je veoma veliko (što oko nije vidjelo, jer tamo ne postoji boja; što uho nije čulo, jer tamo ne postoji zvuk; na što ljudsko srce nije pomislilo, jer ljudsko srce tamo tek treba prispjeti), utoliko ćemo spremnije primiti, ukoliko iskrenije vjerujemo, čvršće se nadamo i žarče ljubimo.

Uvijek, dakle, molimo stalnom željom u vjeri, nadi i ljubavi. Ali u nekim vremenskim razmacima molimo Boga i riječima, da tim osjetnim znakovima sami sebe opomenemo i da upoznamo koliko smo u toj želji napredovali i da sami sebe smjelije potaknemo da se ta želja poveća. Učinak će, naime, biti tim vredniji što je prethodna želja bila žarča. Zato i kaže Apostol: Bez prestanka molite. To znači: Od onoga koji jedini može dati, bez prestanka želite blaženi život, koji ne može biti nego vječan.

OTPJEV Jr 29, 13. 12. 11

R. Tražit ćete me i naći me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim. * Molit ćete mi se, i ja ću vas uslišati.

O. Ja znam naume mira, a ne nesreće: da vam dadem budućnost i nadu. * Molit ćete.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.