Utorak, 28. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 102 (101). Molitva prognanika

Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.

Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!

Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!

Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.

Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.

Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.

Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.

Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama

zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.

Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

II.

Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.

Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!

Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,

kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,

kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.

Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda

da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,

da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,

kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.

Slava Ocu.

Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

III.

Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti

u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.

U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.

Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.

Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.

Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

Početak Knjige proroka Zaharije

1, 1 – 2, 4

Viđenje obnovljenog Jeruzalema

Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.

»Gospodin se teško razgnjevio na oce vaše! Zatim im reci: Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama – riječ je Gospodina nad Vojskama. Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci. Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene – govori Gospodin. Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci? Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: Gospodin nad Vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.«

Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu: »Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli.«

Upitah: »Koji su ovi, gospodaru?« Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: »Ja ću ti pokazati koji su.« Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: »Ovo su oni koje je poslao Gospodin da obilaze zemlju.« Oni se obratiše anđelu Gospodnjem, koji stajaše među mirtama, i kazaše: »Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.«

Tad progovori anđeo Gospodnji i reče: »Gospodine nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?« A Gospodin anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima.

I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru. Zato ovako govori Gospodin: Vraćam se u Jeruzalem s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj – riječ je Gospodina nad Vojskama – i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko. I ovo poruči: Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Gospodin će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.«

Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga. Upitah anđela koji je govorio sa mnom: »Što je ovo?« On mi odgovori: »To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem.«

Onda mi Gospodin pokaza četiri kovača. A ja upitah: »Što su došli ovi raditi?« On mi odgovori: »Ono su rogovi koji su raznijeli Judu, te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše, i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli.«

OTPJEV Zah 1, 16; Otk 21, 23

R. Vraćam se u Jeruzalem s milosrđem; * i opet će u njemu biti sagrađen moj Dom.

O. I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle, jer svjetiljka mu je Jaganjac. * Opet će.

Iz Uputa svetoga Kolumbana, opata

(Upute O skrušenosti 12, 2-3: Opera, Dublin 1957, str. 112-114)

Vječno svjetlo u hramu vječnoga Svećenika

Kako su blažene i kako su sretne one sluge koje Gospodin kada dođe nađe budne! Blaženo bdjenje u kojem se bdije radi Boga Stvoritelja svemira, koji sve ispunja i nadilazi!

O da bi se udostojao mene – iako neznatna, ali ipak slugu svojega – probuditi iz tromoga sna i zapaliti vatrom one božanske ljubavi kojom nad zvijezdama gori plamen njegove ljubavi, i njegove želje da nas ljubi, pa da i u meni uvijek gori božanski oganj.

O kad bih imao takve zasluge da moja svjetiljka uvijek gori noću u hramu Boga mojega i da svijetli svima koji ulaze u kuću Boga mojega! Gospodine, molim te, daj mi u ime Isusa Krista, tvoga Sina, moga Boga, ljubavi koja ne može nestati. Daj da se svjetiljka zna zapaliti, a ne zna ugasiti. Neka mene grije, a drugima svijetli.

Kriste, slatki naš Spasitelju, udostoj se zapaliti naše svjetiljke da trajno svijetle u tvome hramu i da od tebe, Vječnog Svjetla, prime trajno svjetlo, da bi naša mrkla tama postala svjetlost i da mrak ovoga svijeta od nas pobjegne.

Isuse moj, molim te, udijeli toliko svoga svjetla mojoj svjetiljci da bi mi se u tom svjetlu otkrila ona svetinja nad svetinjama koja posjeduje Tebe, vječnoga i velikog Svećenika, koji ulaziš okružen nebesnicima u taj svoj hram. Daj da u njemu samo tebe vidim, motrim i želim. Daj da samo tebe ljubim i neka pred tobom moja svjetiljka uvijek svijetli i gori.

Ljubljeni Spasitelju, molim te da se pokažeš nama koji kucamo na tvoja vrata. Daj da te upoznamo, da samo tebe ljubimo, jedinoga tebe ljubimo, jedino tebe želimo, jedino o tebi dan i noć razmatramo i uvijek na tebe mislimo. Udostoj se udahnuti nam toliko ljubavi koliko treba da ljubimo i volimo tebe svoga Boga. Neka svu našu nutrinu osvoji tvoja ljubav, neka nas ona potpuno zaposjedne, a i sve naše osjećaje neka ispuni ta ista ljubav, da osim tebe koji si vječan ne znamo ništa, drugo voljeti ni htjeti. I zato neka ne uzmognu u nama ugasiti ljubav sve vode ovoga zraka, ove zemlje i ovoga mora, prema onoj nadahnutoj riječi: I mnoge vode ne mogoše ugasiti ljubav.

Neka se to u nama potpuno ili djelomično ostvari po tvojoj darežljivosti, Gospodine naš Isuse Kriste! Tebi slava u vijeke vjekova. Amen.

OTPJEV Iz 60, 19-20

R. Neće ti više sunce biti svjetlost danju, nit će ti svijetlit mjesečina, * nego će Gospodin biti tvoje vječno svjetlo, i tvoj će Bog biti tvoj sjaj.

O. Sunce tvoje neće više zalaziti, nit će ti mjesec pomrčati. * Nego će.

Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.