Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
5, 3-25
Udovice i prezbiteri
Predragi, udovice poštuj – one koje su zaista udovice. Ako li pak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraćati roditeljima jer to je ugodno Bogu. A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan.
Ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. I to naglašuj da budu besprijekorne. Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.
U popis neka se unosi udovica ne mlađa od šezdeset godina, jednog muža žena, koja ima svjedočanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posvećivala.
Mlađe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoće se udati pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele. Hoću dakle da se mlađe ùdāju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje. Jer već su neke zastranile za Sotonom. Ako koja vjernica ima udovicâ, neka im pomaže, a neka se ne opterećuje Crkva, da uzmogne pomoći onima koje su zaista udovice.
Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje. Protiv starješine ne primaj tužbe, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha! Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti. Rukû prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj!
Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti. Grijesi nekih ljudi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. Tako su i dobra djela očita, a bila i drukčija, ne mogu se sakriti.
OTPJEV Fil 1, 27; 2, 4. 5
R. Ponašajte se dostojno evanđelja Kristova, budite jednodušni i zajednički se borite za evanđeosku vjeru. * Ne starajte se samo svaki za svoje nego i za ono što se tiče drugih.
O. Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu. * Ne starajte se.
Iz Govorā svetoga Bernarda, opata
(Govor o vodovodu: Sabrana djela, Cister. izd. 5 [1968], 282-283)
Potrebno je razmatrati o otajstvima spasenja
Ono sveto što će se iz tebe roditi, zvat će se Sin Božji. Izvor mudrosti, Riječ Oca na visini! Ta će Riječ tvojim posredstvom, sveta Djevice, postati tijelo. Tako će onaj koji kaže: Ja u Ocu i Otac u meni također moći kazati: »Jer ja iziđoh od Oca i dođoh.«
U početku, veli, bijaše Riječ. Već vrelo izvire, ali zasad samo u samome sebi. Napokon, i Riječ bijaše kod Boga. Obitavala je nedostupno svjetlo. Govoraše Gospodin od početka: Ja mislim misli mira, a ne tuge. Ali razmišljanje je tvoje u tebi i što misliš, ne znamo; tko naime da spozna misao Gospodnju ili tko mu je bio savjetnik?
Siđe stoga misao mira u djelo mira: Riječ postade tijelo i već stanuje u nama. Doista, stanuje po vjeri u našim srcima, stanuje u našem pamćenju, stanuje u misli i silazi sve do same mašte. Što bi naime prije čovjek mislio o Bogu ako ne da možda srcem načini idol? Bio je nedohvatljiv i nedostupan, posvema nevidljiv i nezamisliv. Sad pak htjede da bude dohvatljiv, da se može vidjeti, da se o njemu može misliti.
Reći ćeš, ali na koji način? Naime, prostrt u štali, ležeći u djevičanskom krilu, propovijedajući na brdu, provodeći noć u molitvi, ili viseći na križu, postajući blijed na umoru, slobodan među mrtvima i zapovijedajući u podzemlju; odnosno, uskrsnuvši treći dan i pokazujući apostolima mjesto čavala, znakove pobjede i napokon ulazeći pred njima u tajne predjele neba.
Razmišljanje o bilo kojoj od navedenih stvari istinito je, pobožno i sveto razmišljanje. O čemu god od navedenog mislio, o Bogu razmišljam i po svemu on je moj Bog. To razmišljanje nazvah mudrošću. Razboritošću sam smatrao hvaljenje uspomene na dobrotu koju je u takvim sržima obilno proizvela svećenička mladica, a još obilnije za nas izlila Marija crpeći u visinama.
OTPJEV
R. Marijo Djevo, nema tebi slične među kćerima jeruzalemskim: ti si majka Kralja kraljeva, ti si gospodarica anđelâ, ti si kraljica nebeska. * Blagoslovljena među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje.
O. Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom. * Blagoslovljena.
Gospodine, po anđelovu navještenju spoznali smo utjelovljenje tvoga Sina, Isusa Krista. Molimo te: po zagovoru Djevice Marije udijeli nam svoju milost te nas po njegovoj muci i križu privedi slavnom uskrsnuću! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.