Sv. Bruno – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I milošću ih njeguješ,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
A izgubljene tražiš svud
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
U stadu svome čuvaj nas
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Već sebi zdesna stavi nas,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
Ti slavno nad svim kraljuješ
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Psalmodija

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Prvo čitanje

Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola

4, 1 – 5, 2

Krivi učitelji. Starci

Predragi, Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jelâ što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš.

Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. Tȁ za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernikâ. Zapovijedaj to i naučavaj!

Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.

Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke, djevojke kao sestre – u svoj čistoći.

OTPJEV 1 Tim 8. 10; 2 Kor 4, 9

R. Pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život; za to se trudimo i borimo * jer se pouzdajemo u Boga živoga.

O. Trpimo progonstvo, ali nismo napušteni; obarani smo, ali ne i oboreni. * Jer se pouzdajemo.

Drugo čitanje

Iz Pisma subraći kartuzijancima, svetoga Brune, prezbitera (Br. 1-3: SC 88, 32-84)

Nek se veseli duh moj u Gospodinu

Saznavši iz česta i ugodna izvješćivanja blaženog našeg brata Landovina za vašu razumnu i doista hvale vrijednu stegu, i čuvši za vašu svetu ljubav i neprekidno nastojanje oko neporočnosti i čestitosti, veseli se duh moj u Gospodinu. Uistinu se veselim, slavim i zahvaljujem Gospodinu, a ipak čeznem za ljubavlju. Veselim se, doduše, kako je i dostojno, zbog rasta plodova vaših kreposti, ali sam žalostan i crvenim se poradi sebe jer ležim mlitav i nepomičan u nečistoći svojih grijeha.

Radujte se, dakle, draga moja braćo, poradi blaženstva koje vam je palo u dio i zbog široke ruke milosti Božje prema vama. Radujte se jer ste se dokopali mirne i sigurne postaje u samotnoj luci. U nju bi mnogi htjeli dospjeti, mnogi se trude nešto pokušavajući, a ipak ne prispijevaju. Mnogi pak, kad su je se već dokopali, bivaju isključeni, jer im ni jednome nije dano odozgor.

Stoga, braćo moja, nek vam važi kao sigurno i dokazano da će svaki koji se bude služio tim poželjnim dobrom pa ga na bilo koji način napustio, žaliti do kraja. Naravno, ako je u njemu neki obzir ili briga oko spasenja vlastite duše.

O vama, svojoj predragoj braći laicima, velim: Veliča duša moja Gospodina jer nad vama vidim, prema izvještaju vašega starješine i predragog oca, koji se radi vas mnogo diči i veseli, veličanstvo Božjega milosrđa. I mi se veselimo jer moćni Bog, kad ste vi već neupućeni u čitanje, svojim prstom upisuje u vaša srca ne samo ljubav već i poznavanje svog svetog zakona. Vi naime djelom pokazujete što ljubite ili što ste spoznali. Budući da opslužujete svom pomnjom i brigom pravu poslušnost, očito je da vi mudro ubirete najslađi i životni plod božanskoga Pisma.

OTPJEV Ps 55, 7-8; 1 Iv 2, 17

R. Tko će mi dati krila golubinja, da odletim i otpočinem? * Daleko, daleko ću poletjeti, u pustinji se nastaniti.

O. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. * Daleko.

Molitva

Bože, ti si pozvao svetoga Brunu da ti služi u samoći. Udijeli nam njegovim zagovorom da i u vrevi ovoga svijeta srce naše bude trajno kod tebe. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.