Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
U srcu čistom nosimo
Otajstvo Božje blaženo
Što Petar nam ga predade
Iz duše, braćo, pjevajmo
Ko apostoli nekada
Da mladice još nejake
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 81-88. XI. (Kaf)
Ant. Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.
Duša moja gine za tvojim spasenjem, *
riječ tvoju željno čekam.
Oči mi čeznu za tvojom besjedom: *
kad ćeš mi donijeti utjehu?
Kao mijeh u dimu postadoh, *
ali pravila tvojih ne zaboravih.
Koliko dana ima sluga tvoj? *
Kad ćeš suditi progonitelje moje?
Oholnici mi jame iskopaše: *
oni ne rade po Zakonu tvojemu.
Sve zapovijedi tvoje istina su sama: *
nekriva me gone, pomozi mi.
Umalo me smrviše u zemlji, *
ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
Po svojoj me milosti poživi, *
i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
Slava Ocu.
Ps 61 (60). Molitva prognanika
Vječna molitva pravednika koji živi u nadi (Sv. Hilarije).
O Bože, vapaj mi poslušaj, *
budi pomnjiv na molitvu moju!
S kraja zemlje vapijem k tebi, *
jer mi srce klonu.
Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati, †
jer ti si moje sklonište, *
utvrda čvrsta protiv dušmana.
O da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, *
da se sklanjat mogu pod okrilje tvoje!
Jer ti, Bože, usliši moje zavjete, *
dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
Kraljevim danima pridometni dànā, *
kroz koljena mnoga nek mu ljeta traju,
nek pred Bogom uvijek vlada; *
dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, *
dan za danom vršit zavjete svoje.
Slava Ocu.
Ps 64 (63). Molitva protiv klevetnika
U ovom se Psalmu najviše govori o Gospodinovoj muci (Sv. Augustin).
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.
Kornelije u viđenju negdje oko devete ure dana ugleda jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.«
R. I vinu se dim kadioni s molitvama svetih.
O. Iz ruke anđelove pred lice Božje.
Usliši nas, Gospodine, i daj nam trajan mir za koji te molimo. Daj da ti u sve dane života svoga radosno služimo i zagovorom blažene Djevice Marije k tebi sigurno prispijemo. Po Kristu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.