Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Domaćeg sina, svetog Jeronima,
Gorljiva muža, slavnog učitelja
U Crkvi Božjoj.
Sveta otajstva proničući marno,
Zabludi svakoj priječio je pute
Lavljom žestinom.
Čitavom svijetu latinskome sazda
S izvornih vrela, prevodeći pomno,
Bibliju novu.
Zemljače divni roda hrvatskoga,
U nama njeguj studij Svetog pisma,
Plamenu vjeru!
Svetoga Jerka daj nam nasljedovat:
Riječ tvoju slušat, provesti u život,
Prispjeti k tebi. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant, Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Poslanice Filipljanima blaženoga Pavla, apostola
3, 1-16
Pavlov primjer
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo.
Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.
Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.
Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. Samo, držimo se onoga do čega smo stigli!
OTPJEV Fil 3, 8. 10; Rim 6, 8
R. Sve gubitkom smatram: da Krista steknem, * da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim.
O. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom. * Da upoznam.
Iz Pisma subraći svetoga Jeronima Emilianija
Samo se u Gospodina moramo uzdati
Predraga u Kristu braćo i sinovi Družbe slugu siromaha.
Pozdravlja vas vaš nevrijedni otac i potiče da ustrajete u ljubavi Kristovoj i u vjernom vršenju kršćanskoga zakona: kao što sam djelom i riječju pokazao dok bijah s vama, tako neka Gospodin bude po meni proslavljen u vama.
Svrha naša jest Bog, izvor svih dobara, pa se moramo, kako to velimo u svojoj molitvi, pouzdati samo u njega a ne u druge. A dobrostivi naš Gospodin, hoteći vam uvećati vjeru (bez koje, kako veli Evanđelist, Krist ne može tvoriti mnogo čudesa) i uslišiti vam molitvu, odredi da se posvetite siromasima, patnicima, žalosnima, umornima, prezrenima od svih i lišenima nazočnosti mog tijela, ali ne i duha vašega nevrijednog, predragog i slatkog oca.
Zašto vas je takve htio imati, zna samo on; mi možemo ipak uočiti tri razloga: prvi, blagoslovljeni naš Gospodin doziva vam u svijest kako vas hoće ubrojiti među svoje ljubljene sinove, samo ako ustrajete na njegovim stazama: tako je postupio sa svojim prijateljima i učinio ih svetima; drugi, jer zahtijeva da se sve više i više uzdate samo u njega a ne u druge, budući da Bog svojih djela ne izvodi u onima koji neće da svu svoju vjeru i nadu stave jedino u njega a puninu ljubavi ulijeva u one koji su prožeti velikom vjerom i nadom, takvima čini on velike stvari, i zato, budete li urešeni vjerom i nadom, velike će vam stvari učiniti, uzvisit će ponizne. I zato, uzimajući vam mene, ili koga god vama dragoga, dat će vam na izbor jedno od dvoga: ili odstupiti od vjere i vratiti se zemaljskim stvarima, ili ostati čvrsti u vjeri i biti mu po volji. Evo pak trećega razloga: Bog hoće da vas kuša kao zlato u ognju, gdje vatra uništava trosku a čisto zlato ostaje i dobiva na cijeni. Isto tako postupa Bog s dobrim slugom koji se u nevolji uzda i u njemu postojan ostaje. Bog ga pridiže, i za ono što je iz ljubavi prema njemu ostavio, uzvratit će mu stostruko u ovom vijeku i život vječni u budućem.
Tako je postupio sa svim svetima, tako je postupio s narodom izraelskim poslije stradanja u Egiptu: ne samo da ga je odanle uz tolika znamenja izveo i u pustinji hranio manom već ga je obdario i obećanom zemljom. Budete li, dakle, i vi sred iskušenja postojani u vjeri, Gospodin će vam u ovom vijeku davati povremeno a u budućem zastalno spokojnosti i mira.
OTPJEV 1 Pt 3, 7. 8.9; Rim 12, 10-11
R. Budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni, * jer ste pozvani da baštinite blagoslov!
O. Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! * Jer ste.
Bože, Oče milosrđa, tvojom je dobrotom sveti Jeronim Emiliani bio siročadi pomoćnik i otac. Udijeli nam njegovim zagovorom da vjerno čuvamo duh krštenja te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.