Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Knjige proroka Ezekiela
37, 15-28
Ujedinjenje Izraela i Judeje
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, uzmi drvo i napiši na njemu: ‘Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!’ Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: ‘Josip – drvo Efrajimovo – i sav dom Izraelov, njegov saveznik.’
I sastavi ih u jedno drvo, da budu kao jedno u tvojoj ruci! A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: ‘Hoćeš li nam objasniti što to znači?’ – reci im: Ovako govori Gospodin Bog: Evo, uzet ću drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s drvetom Judinim, te ću od njih načiniti jedno; oba će biti jedno u mojoj ruci.
Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naočigled. I reci im: ‘Ovako govori Gospodin Bog: Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog.
I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka.
Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.’«
OTPJEV Ez 37, 21. 22; Iv 10, 16. 11
R. Evo, skupit ću sinove Izraelove i sabrat ću ih odasvud. I načinit ću od njih jedan narod, * i postat će jedno stado i jedan pastir.
O. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. * I postat će.
Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 24-25. 27: CCL 41, 551-553)
Na dobrim ću pašnjacima pasti svoje ovce
Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim. Gore izraelske, to su božanska Pisma. Tu se napasajte i na dobru ćete se pašnjaku pasti. Što god tu čujete, neka vam godi, a što je izvan toga, neka vam se gadi. Ne lutajte maglom, slušajte Pastirev glas. Sabirite se na gore Svetoga pisma. Tu se nalaze slasti vašega srca, tu nema ničeg otrovnoga, ničeg tuđega, tu je preobilna paša. Samo dođite zdrave i zdrave pasite po gorama izraelskim.
Uz potoke i po svim nastambama zemlje. S gora na koje smo ukazali potekoše potoci evanđeoskog propovijedanja jer po svoj zemlji razliježe se jeka njihova i sve nastambe zemlje postadoše ugodan i plodan pašnjak ovcama.
Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima. Bit će tako da će govoriti: »Dobro je! Istina je! Sjajno je! Nismo se prevarili!« Počivat će kao u ovčinjaku u slavi Božjoj. Spavat će, to jest počivati u dobrim slastima.
I past će na sočnim pašnjacima, po gorama izraelskim. Već sam rekao koje su to gore izraelske, dobre gore kamo nam je podizati pogled i odakle će nam doći pomoć. A pomoć je naša od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju. I stoga, da ne bismo u puste dobre gore postavili svoje uzdanje, kad je ono rekao Past ću ovce svoje po gorama izraelskim, te i ti ne ostaneš na gorama, dodao je: Sam ću pasti ovce svoje. Podigni dakle oči prema gorama odakle će ti doći pomoć, ali misli na onoga koji reče: Sam ću pasti. Jer, pomoć je tvoja od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju.
I evo kako zaključuje: I past ću ih pravedno. Evo, on je jedini koji pase pravedno. Koji čovjek može prosuditi o čovjeku? Sve je puno nepravednih sudova. O nekom, eno, očajasmo, a on se obrati i bude najbolji. Od drugoga smo mnogo očekivali, a on odjednom posrne i postane najgori. Niti nam je strah, a niti ljubav pouzdana. Što je tko danas, jedva da tko i sam znade. A što će s kime biti sutra, to pak nitko ne zna. On pak pase pravedno, dijeleći svakome svoje: jedno ovome, drugo onome, što je pravo onima kojima to pripada, već ovako ili onako. Zna on što radi. Pravedno pase one koje je, kao po pravdi osuđen, otkupio. On, dakle, pase pravedno.
OTPJEV Iv 10, 14; Ez 34, 11. 13
R. Ja sam pastir dobri * i poznajem svoje ovce, i one poznaju mene.
O. I ja ću potražiti ovce svoje, i pohodit ću ih, izvest ću ih iz narodâ, i past ću ih. * I poznajem.
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.