Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.
Iz Knjige proroka Ezekiela
34, 1-6. 11-16. 23-31
Izrael – stado Gospodnje
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: Ovako govori Gospodin Bog:
Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje, i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.
Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim.
Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka – riječ je Gospodina Boga. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.
Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, a ja, Gospodin, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Gospodin, rekoh! I sklopit ću s njima Savez mira, i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom, i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji, i znat će da sam ja Gospodin, kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti, i nitko ih neće plašiti.
I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodâ. I znat će da sam ja, Gospodin Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj – riječ je Gospodina Boga. Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš – riječ je Gospodina Boga.«
OTPJEV Ez 34, 12. 13. 14; Iv 10, 10
R. Skupit ću ovce svoje iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka, i dovest ću ih u zemlju njihovu. * Past ću ih na izvrsnim pašama.
O. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. * Past ću ih.
Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 14-15: CCL 41 541-542)
Uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno
Zalutalih vi natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite. Ovdje smo posred razbojničkih ruku i vučjih zubi pa vas molimo da se molite za nas u tim nevoljama. Makar su otporne, ovce su. I dok ih zalutale tražimo, one, zbog svoje zablude i propasti, vele da nisu naše: »Što hoćete s nama? Što nas tražite?« Ta zar to samo nije razlog da ih hoćemo, da ih tražimo što lutaju i propadaju? »Ako sam u zabludi, veli, ako idem u propast, što hoćeš sa mnom? Što me tražiš?« Jer si zalutao u zabludi, želim te prizvati; jer propadaš, želim te spasiti od propasti. »A ja želim lutati, želim propasti.«
Lutati želiš, propasti hoćeš? Tim više ja to neću. Unatoč tome usuđujem ti se prići, neugodan sam. Slušam riječ Apostolovu: Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno. Kome je zgodno? Kome nezgodno? Zgodno je onima koji to hoće, nezgodno onima koji to neće. Svakako, ja sam nezgodan kad se usuđujem reći: »Ti želiš lutati, želiš propasti, a ja to neću.« Konačno, to zapravo neće Onaj koji mi prijeti. Kad bih htio što i ti, slušaj što veli, slušaj kako kori: Zalutalih vi natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite. Zar da se tebe više bojim nego Njega? Svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim.
Prizivat ću zalutalu, tražiti izgubljenu. Htio ti, ne htio, ja ću to činiti. Pa sve ako me u potrazi izrani šumski vepar, kroz sve tjesnace ću se probiti, sve ću ograde preskočiti i, koliko god mi snage dadne Gospodin koji mi prijeti, svuda ću pretražiti. Prizivat ću zalutalu, tražiti izgubljenu. Ako me ne želiš staviti na muke, ne lutaj, ne želi svoju propast. Najmanje je to što me boli što lutaš, što propadaš. Mene je strah da te zanemarim pa te tako ubijem. Ta pogledaj što dalje piše: Jake upropastiste. Zanemarim li zalutalu i propalu, i jakoj će se svidjeti zalutati i propasti.
OTPJEV Sir 4, 23-24; 2 Tim 4, 2
R. Ne susteži svoje riječi u pravo vrijeme, i ne skrivaj svoje mudrosti. * Jer se u govoru očituje mudrost, i po riječima otkriva naobrazba.
O. Propovijedaj Riječ: uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. * Jer se.
Bože, Stvoritelju i Spase svih naroda, ti si u korejskoj zemlji posinjeni narod čudesno pozvao na katoličku vjeru i dao mu da raste slavnim svjedočanstvom svetih mučenika Andrije, Pavla i drugova. Udijeli nam po njihovu primjeru i zagovoru da i mi do smrti ustrajemo u vjeri i tvojim zapovijedima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.