Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33). I.
Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
II.
Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
III.
Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
Iz Knjige proroka Ezekiela
16, 3. 5b-7a. 8-15. 35. 37a. 40-43. 59-63
Jeruzalem – nevjerna Božja zaručnica
Ovako Gospodin Bog govori Jeruzalemu, nevjernici: »Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. Na dan te rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi! Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja – dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom – riječ je Gospodina Boga – i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe – riječ je Gospodina Boga.
Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.
Stoga, razvratnice, čuj riječ Gospodnju: Evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike. A zatim će na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima. Kuće će ti ognjem paliti i naočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku. Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti. I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje – riječ je Gospodina Boga; nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! Jer ovako govori Gospodin Bog: Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječan.
I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog Saveza. Sklopit ću s tobom Savez svoj, i znat ćeš da sam ja Gospodin, da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Gospodina Boga.«
OTPJEV Usp. Iz 54, 6. 8; Ez 16, 60
R. Pozvah te ko ženu ostavljenu, u provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, ali * u ljubavi vječnoj smilovah se tebi, govori Gospodin, tvoj Otkupitelj.
O. Spomenut ću se svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječan. * U ljubavi.
Iz Govorâ O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 10-11: CCL 41, 536-538)
Pripravi se za napast
Već ste čuli što vole zli pastiri, a sad čujte što zanemaruju! Što je oslabilo niste osnažili i što je oboljelo niste liječili. Što je slomljeno niste iscijelili, što je zalutalo niste priveli na put, što se izgubilo niste tražili, što je bilo jako oslabili ste, umorili i ubili. Ovca je bolesna, to jest ima slabo srce, ako neoprezno i nepripravno postupa, pa može lako popustiti napasti.
Nemarni pastir neće reći: Sinko, pristupajući u Božju službu ostani u pravednosti i strahu i pripravi svoju dušu na kušnju. Tko tako govori ojačava slaboga i od slabića čini snažnoga čovjeka, te ovaj kad povjeruje ne očekuje dobra ovoga svijeta; a ako bude poučen da se nada dobrima ovoga svijeta, samo će ga bogatstvo pokvariti. Kad mu nadođu poteškoće, izranit će ga, ili će možda čak i umrijeti.
Tko tako gradi, ne gradi na stijeni, nego sve gradi na pijesku. A stijena bijaše Krist. Kršćani moraju nasljedovati Kristove patnje, a ne tražiti udobnosti. Slabi dobiva snagu kad mu se rekne: »Nadaj se kušnjama i napastima, ali će te Gospodin iz sviju izbaviti ako se tvoje srce ne udalji od njega. Da ohrabri tvoje srce, on je došao da muku podnese, da umre, da bude popljuvan, trnjem okrunjen, da čuje pogrde i napokon da bude pribijen na drvo. Sve je to on za te učinio, a ti nisi ništa učinio. Nije to učinio za sebe, nego za tebe.«
Kakvi li su oni koji se boje da ne bi povrijedili slušatelje, pa ne samo da ih ne pripravljaju za predstojeće kušnje, nego im još na ovome svijetu obećavaju sreću koju Bog samom svijetu nije obećao? On najavljuje ovome svijetu muke za mukama sve do sudnjega dana, a ti bi htio da kršćanin od svega toga bude izuzet. Baš zato jer je kršćanin, nešto će više trpjeti na ovome svijetu.
Apostol, naime, kaže: Svi koji žele u Kristu pobožno živjeti, trpjet će progonstvo. Ako misliš da je pravo, ti pastiru koji tražiš svoje, a ne ono što je Isusa Krista, dozvoli da Apostol ponovi: Svi koji žele u Kristu pobožno živjeti, trpjet će progonstvo; a ti reci: »Ako budeš u Kristu pobožno živio, obilovat ćeš u svemu. I ako nemaš djece, rodit će ti se i sve ćeš ih othraniti i nitko ti neće umrijeti.«
Da li je to tvoj odgoj? Pazi što radiš i na što se oslanjaš. Na pijesku sve gradiš. Doći će kiša, navalit će bujica, puhnut će vjetar, udarit će na tu kuću, past će ona i bit će potpuno srušena i uništena.
Makni je s pijeska i postavi na liticu. Neka bude na Kristu sagrađen onaj za koga želiš da bude pravi kršćanin. Neka promatra Kristove gorke muke, neka promatra njega bez ikakva grijeha, neka promatra Pismo koje mu govori: Udara svakoga sina kojeg prima. Ili neka bude pripravan da bude bičevan, ili neka ne traži da bude primljen.
OTPJEV 1 Sol 2, 4. 3
R. Kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo. * Ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu.
O. Naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare. * Ne kao.
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.