Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
II.
Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
III.
Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Iz Knjige proroka Ezekiela
12, 1-16
Prorok simboličkim činom oponaša izgnanstvo naroda
U one dane dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!«
Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena.
Ujutro mi dođe riječ Gospodnja: »Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’ ti mu reci: Ovako govori Gospodin Bog! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.
Reci: Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj, i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje. Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti. A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih.
A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Gospodin. Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Gospodin.«
OTPJEV Ez 12, 15; Ps 89, 31. 33
R. Kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, * znat će da sam ja Gospodin.
O. Ako ostave moj Zakon i ne budu hodili po naredbama mojim, šibom ću kazniti nedjelo njihovo. * Znat će.
Može se uzeti jedno od ova dva čitanja:
Iz Pisama svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Pismo 60, 1-2. 5: CSEL 3, 691-692. 694-695)
Spremna i postojana vjera
Ciprijan svome bratu Korneliju.
Predragi brate, upoznali smo slavna svjedočanstva vaše vjere i kreposti; radosno smo primili pohvalu vašeg ispovijedanja te se smatramo sudionicima u vašim zaslugama i pohvalama. Doista, budući da nam je jedna Crkva, jedno mišljenje i sloga, koji da se svećenik ne veseli pohvalama svoga sudruga kao svojim vlastitima, ili koji brat da se ne raduje radosti svoga brata?
Nemoguće nam je izraziti kakva nam je bila radost i zadovoljstvo kad smo čuli za vaš napredak i sreću što si ti ondje postao vođom braći u ispovijedanju i što si ispovijedanje vođe ostvario iz ispovijedanja braće; dok stupaš sam k slavi, mnoge si učinio suputnicima slave i nagovorio si narod da ispovjedi vjeru, a sam si prvi bio spreman ispovjediti svoju vjeru za sve. Ne znam što da prije u vama veličamo, da li tvoju spremnu i postojanu vjeru ili neodjeljivu ljubav braće. Tu se dokazala javno snaga biskupa koji je išao prvi i pokazana je jednodušnost braće koja su išla za njim. Dok je u vama jedna duša i jedan glas, sva je Rimska crkva ispovjedila Isusa Krista.
Predragi brate, zasjala je vjera koju je o vama obznanio blaženi Apostol. Već je tada u duhu predviđao tu pohvalu snage i čvrstine i navješćujući buduće, posvjedočio je vaše zasluge; dok je roditelje hvalio, nadahnjivao je sinove. Dok ste tako bili jednodušni i pokazali se čvrstima, i ostaloj ste braći dali divan primjer jednodušnosti i čvrstoće. Potičemo te, predragi brate, koliko nam je moguće snagom uzajamne ljubavi kojom smo međusobno povezani: providnosni Bog nas potiče, a naum njegova milosrđa poučava nas i spasonosno opominje da se približava dan naše borbe i muke, pa zato nemojmo sa svim pukom prestati postiti, bdjeti i moliti. To nam je nebesko oružje koje nam pomaže da čvrsto stojimo i ustrajemo; to je duhovna zaštita i Božje okrilje koje nas štiti.
Uvijek se sjećajmo jedni drugih, budimo složni i jednodušni, molimo jedni za druge, uzajamnom ljubavlju olakšavajmo jedni drugima progonstva i tjeskobe.
Iz Prokonzularnih zapisa o mučeništvu svetoga Ciprijana, biskupa
(Djela, 3-6: CSEL 3, 112-114)
U tako pravednoj stvari nema mjesta razmišljanju
14. rujna ujutro na zapovijed prokonzula Galerija Maksima veliko mnoštvo dođe k Sekstu. Isti Galerije Maksim prokonzul naredi istoga dana da pred njega u atrij Sauciol dođe Ciprijan. Kad je bio priveden, prokonzul Galerije Maksim reče biskupu Ciprijanu: »Da li si ti Tascije Ciprijan?« Biskup Ciprijan odgovori: »Jesam.«
Prokonzul Galerije Maksim reče: »Da li si bio otac svetogrdne sljedbe?« Biskup Ciprijan odgovori: »Jesam.«
Prokonzul Galerije Maksim reče: »Presveti su ti carevi naredili da žrtvuješ.« Ciprijan biskup reče: »Toga ja ne činim.«
Galerije Maksim reče: »Razmisli.« Biskup Ciprijan odgovori: »Čini ono što ti je naređeno. U tako pravednoj stvari nema mjesta razmišljanju.«
Galerije Maksim se posavjetuje sa svojim vijećem te izreče presudu ovim riječima: »Dugo si živio u svetogrđu. Mnoge si ljude pridobio za svoju opaku sljedbu i postao si neprijateljem bogova i rimske religije. Pobožni i presveti carevi Valerijan i Galijen, August i plemeniti Cezar Valerijan nisu te mogli obratiti na svoju religiju. Stoga, budući da si tvorac i glavni nosilac velikih zlodjela, bit ćeš primjerom svima koje si sebi pridobio svojim svetogrđem: tvoja će krv druge poučiti da poštuju zakon.« Rekavši to, upravitelj pročita osudu napisanu na ploči: »Tascije Ciprijan je osuđen da bude mačem ubijen.« Biskup Ciprijan reče: »Bogu hvala.«
Nakon te osude mnoštvo braće govoraše: »Nek se s njime i nama odrube glave.« Zbog toga mnoštvo braće iziđe, i mnoštvo svijeta je pošlo za njim. Tako je Ciprijan odveden na Sekstijevo polje, pred razbojnikom je skinuo svoj ogrtač, pao ničice na zemlju i pomolio se Gospodinu. Kad je dalmatiku skinuo i predao đakonima, ostane u samoj donjoj haljini i počne dozivati krvnika.
Kad je došao krvnik, zapovjedi svojima da mu dadu 25 zlatnika. Braća pred njim prostru plahte i ručnike. Nakon toga blaženi Ciprijan rukom sam sebi zatvori oči. Kad nije mogao sam svezati sebi krajeve platna, prezbiter Julijan i subđakon Julijan mu ih svezaše.
Tako je umro blaženi Ciprijan. Zbog radoznalosti pogana tijelo mu je bilo sahranjeno u blizini. Zatim je noću uzeto sa svijećama te u povorci s velikom svečanošću preneseno na baštinu Makrobija Kandida, prokuratora, na Mapalijskoj cesti kod ribnjaka. Nakon samo malo dana umre prokonzul Galerije Maksim.
A preblaženi je Ciprijan, mučenik, podnio mučeništvo 14. rujna za careva Valerijana i Galijena, dok je kraljevao Gospodin naš Isus Krist, komu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV
R. Gleda nas Bog, gledaju nas anđeli, gleda nas Krist dok se borimo i bijemo boj vjerom. * Kolikog li dostojanstva slave i kolike li sreće boriti se u Božjoj nazočnosti i od Krista suca primiti vijenac.
O. Oboružajmo se sigurnom silom i pripravimo se na smrtnu borbu nepokvarenoga duha, cjelovite vjere i pobožnom krepošću! * Kolikog li.
Bože, u svetom Korneliju i Ciprijanu dao si svome narodu revne pastire i neustrašive mučenike. Po njihovu zagovoru učvrsti nam vjeru i strpljivost i daj da se spremno zalažemo za jedinstvo Crkve. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.