Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Knjige proroka Ezekiela
2, 8 – 3, 11. 16-21
Ezekielov poziv
U one dane Gospodin mi progovori: »A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!« I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: »Naricanje! Jecanje! Jauk!«
I reče mi: »Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!« Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: »Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!« I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.
Reče mi: »Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo, i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!«
Reče mi: »Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Gospodin Bog! – poslušali ili ne poslušali!«
Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Gospodnja: »Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. Kad bezbožniku reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život.
Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku, i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će, jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.«
OTPJEV Ez 3, 17; 2, 6. 8; 3, 8
R. Postavljam te za čuvara Doma Izraelova, i ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. * A ti ih se ne boj i ne budi ogorčen.
O. Evo, sada ću otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo, i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njhova. * A ti ih se.
Iz Homilijā svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Prije progona, br. 1-3: PG 52, 427*-430)
Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak
Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali se mi ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini. More bjesni, no ne može razoriti kamen. Neka se valovi uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potopiti. Čega da se bojimo? pitam. Reci mi, zar smrti? Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak. Ili zar progona? Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Zar zapljene dobara? U svijet ništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njega ne možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetu strašno, držim dostojnim prezira, a njegova dobra vrijednima posmijeha. Siromaštva se ne plašim, za bogatstvom ne čeznem. Smrti se ne strašim, niti žudim za životom, osim radi vašeg napretka. Zato mislim na ono što je sadašnje i molim vašu ljubav da ima povjerenja.
Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima? A zar da ne bude tamo gdje je skupljen tako brojan narod, vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog: zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovo Pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka. Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita. A što je to pisano? Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
Krist je sa mnom, koga da se bojim? Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine. I da me nije zadržala vaša ljubav, ni danas ne bih bio odbio da otputujem drugamo. Uvijek naime kažem: Gospodine, budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne svija. Ako to Bog hoće, neka bude. Ako želi da ostanem ovdje, zahvaljujem mu. Gdje god bude htio, iskazujem mu hvalu.
Ali gdje sam ja, ondje ste i vi; gdje ste vi, ondje sam i ja: jedno smo tijelo, a tijelo se ne odjeljuje od glave niti glava od tijela. Rastavljeni smo mjestom, ali smo povezani ljubavlju. Pa ni sama smrt neće to moći odijeliti. Jer ako i premine moje tijelo, živjet će duša i sjećati se naroda.
Vi ste moji građani, vi ste mi očevi, braća, sinovi, vi ste mi udovi i tijelo, vi ste mi svjetlo – čak ugodnije od ovoga svjetla. Jer što mi takvo zrȁka donosi kao što mi donosi vaša ljubav? Sunčeva mi je zraka od koristi u ovom životu, a vaša mi ljubav plete vijenac za budućnost.
OTPJEV 2 Tim 2, 9-10; Ps 27, 1
R. Za evanđelje ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! * Stoga sve podnosim radi izabranih.
O. Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? * Stoga.
Bože, jakosti onih koji se uzdaju u te! Ti si svetog biskupa Ivana Zlatoustog u Crkvi proslavio divnim govorništvom i pomogao u trpljenju. Daj da nas pouči njegovo propovijedanje i ojača primjer strpljivosti u nevoljama života. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.