Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Zdravo, dane, danâ slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Svojom slavom, dane prvi!
Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pakô kleti,
Nebo, zemlja pomireni.
Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Palom rodu Adamovu.
Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Sina svoga na svijet posla.
Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
U tor nosi na ramenu.
Nastaje mir po svem svijetu,
Savezi se svuda šire,
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
S pjesmom skladnom nebesnikâ
Majka Crkva glas svoj spaja,
Hvala Bogu! Aleluja!
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište
Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).
Ant. 1. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina, *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju.«
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«
Slava Ocu.
Ant. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Ps 66 (65). Zahvalnica za oslobođenje
O Gospodinovu uskrsnuću i o obraćenju pogana (Hezihije). I.
Ant. 2. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.
Kliči Bogu, sva zemljo, †
opjevaj slavu imena njegova, *
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja! *
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja: *
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu, †
te rijeku pregaziše. *
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom, †
oči mu paze na narode *
da se ne izdignu ljudi buntovni.
Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, *
razglašujte hvalu njegovu!
Našoj je duši darovao život *
i ne dade da nam posrne noga.
Iskušavao si nas teško, Bože, *
iskušavao ognjem kao srebro.
Pustio si da u zamku padnemo, *
stisnuo lancima bokove naše.
Pustio si da nam zajašu za vrat: †
prošli smo kroz oganj i vodu, *
onda si pustio da odahnemo.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.
II.
Ant. 3. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.
S paljenicama ću u Dom tvoj ući, *
zavjete ispuniti pred tobom
što ih obećaše usne moje, *
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.
Prinijet ću ti paljenice pretile †
s kâdom ovnova, *
žrtvovati volove i jarad.
Dođite, počujte koji se Boga bojite, *
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!
Na svoja sam usta njega zvao, *
jezikom ga hvalio.
Da sam u srcu na zlo mislio, *
ne bi me Gospodin uslišio.
No Bog me uslišio: *
obazro se na glas molitve moje.
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, *
naklonosti ne odvrati od mene!
Slava Ocu.
Ant. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.
Početak Knjige proroka Ezekiela
1, 3-14. 22-28b
Viđenje Gospodnje slave u zemlji izgnanstva
Riječ Gospodnja dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Gospodnja.
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše, i munje bljeskahu. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila.
Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Gospodnja.
OTPJEV Usp. Ez 1, 26; 3, 12; Otk 5, 13
R. Vidjeh na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao nekog čovjeka, i čuh silnu tutnjavu: * Blagoslovljena slava Gospodnja koja se podigla sa svojega mjesta.
O. Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova. * Blagoslovljena.
Početak Govorâ O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 1-2: CCL 41, 529-530)
Kršćani smo i poglavari smo
Niste vi tek sada naučili da je sva naša nada u Kristu i da je on sva naša prava i spasonosna slava. Vi ste već u njegovu stadu. On pazi i pase Izraela. No, budući da ima pastira koji žele da ih ljudi zovu pastirima, a neće da vrše pastirsku službu, promotrimo što takvima govori prorok. Vi slušajte pomnjivo, a mi slušajmo sa strahom.
I dođe k meni riječ Gospodnja te reče: Sine čovječji, prorokuj o pastirima Izraelu i reci pastirima Izraela. Te smo riječi čuli sada dok su se čitale, i odlučili smo o njima nešto vam progovoriti. Gospodin će pomoći da govorimo istinu ako ne iznosimo svoje znanje. Jer ako svoje znanje iznosimo, bit ćemo pastiri koji pasemo sebe, a ne ovce. A ako je njegovo ono što govorimo, on vas preko bilo koga od nas vodi na pašu. Ovo govori Gospodin Bog: O pastiri Izraela koji pasete samo sebe! Zar će ovce pasti pastire? to jest, pastiri ne pasu sebe nego ovce. To je prvi razlog zbog kojega pastiri primaju ukor jer pasu sami sebe, a ne ovce. Koji su to što sami sebe pasu? To su oni o kojima govori Apostol: Svi traže svoju korist, a ne slavu Isusa Krista.
Mi koje je na ovaj vrlo odgovorni i opasni položaj postavio sam Gospodin po svojoj milosti, a ne po našim zaslugama, dvije stvari moramo jasno razlikovati: prvo mi smo kršćani, a drugo mi smo poglavari. Kršćani smo zbog nas, a poglavari zbog vas. Iz toga što smo kršćani imamo korist mi, a iz toga što smo poglavari imate korist samo vi.
Mnogi kršćani koji nisu poglavari idu k Bogu lakšim putem i toliko brže koliko manju prtljagu nose. A mi ćemo dati Bogu račun o svome životu zato što smo kršćani, a jer smo i poglavari, polagat ćemo Bogu račun i o svome upravljanju.
OTPJEV Ps 23, 1-2. 3
R. Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; * na poljanama zelenim on mi daje odmora.
O. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. * Na poljanama.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.